Miodrag Lukić: Razlog za tužbu Mirjani Marković

Podelite:

Pa neka mi neko kaže da nisam kavaljer! Izrazila žena namjeru da me tuži jer sam pisao ružno o njoj, a ja se evo trudim da to bude javno zabilježeno pa da ne mora da traži svjedoke za tužbu, biće dovoljan ovaj moj tekst.

Sirotica je doduše samo upozorila da bih mogao da odogovaram zbog toga što sam o njoj ružno pisao i to u Švajcarskoj, Srbiji i Republici Srpskoj. Zaboravila je da doda da bi mogla da me tuži i sudu u Hagu jer samo tamo mogu da me osude za govor mržnje kako ona naziva moje pismo poslato članovima uprave Prosvjete u Cirihu.

            Ne, ne radi se o onoj Mirjani Marković koja je zadnjicu sklonila u Rusiji, a ona ne bi imala kome da me tuži sve kada bih o njoj i pisao, nego o nekakvoj spisateljici koju su moje kolege iz Prosvjete u Cirihu dovodile kao gosta. Zanimljivo je naravno da premda sam član Prosvjete i bio sam jedan od osnivača da me nisu pozvali na sastanak kad su odlučivali da dovedu tu književnu veličinu. Bacio sam pogled na biografiju te žene i napisao članovima uprave sledeće pismo:

            Bolje da vas kritikuju oni koji vas vole nego da vas hvale oni koji vas ne vole – obraćanje SKPD Prosvjeta iz Ciriha

Dragi prijatelji,

Ne zovete me odavno, a znam da me niste zaboravili nego vam vjerovatno smeta moj oštar jezik i stavovi od kojih ne odustajem, a da ste me zvali na sastanke siguran sam da ne biste mogli da izglasate da dovedete drugosrbijanku Mirjanu Marković u Cirih i to gdje, u prostorije Svetouspenjaskog hrama, a kasnije i u knjižaru koja se diči tako pravoslavnim imenom kao što je „Freska“.

            Počinjete da ličite na kolege iz Prosvjete u Beču koji su se dičili gostovanjem Jelene Lengold koja se proslavila pjesmom „Jebaća mašina“ i dobila, ni manje ni više nego Evropsku nagradu za književnost.

            O jadni moji prijatelji zar vam niko nije rekao da drugosrbijanci, oni koje finasiraju strane fondacije, pogotovu oni koji rade za Fond za otvoreno društvo Džordža Soroša nemaju šta da traže među onima koji su Srbi i pravoslavci?

            Jer oni nisu Srbi nego građani svijeta, poklonici Novog svjetskog poretka, mrzitelji svega što je nacionalno i hrišćansko. Ako vam do danas nije jasno ko je Džordž Soroš koji finansira Fond za otvoreno društvo čije projekte je u djelo sprovodila pomenuto pjesnikinja, onda ste stvarno uspavani i ne vjerujem da je buđenje moguće.

            Zar ne ostade niko među vama sa otvorenim očima da vidi odakle opasnost dolazi i da vas upozori da ne pravite ovakve gluposti ili zato mene više ne pozivate na sastanke, a bio sam među vama kada smo osnivali ogranak Prosvjete u Cirihu?

            Zvali ste me doduše i kada sam besplatno držao predavanja o velikom Srbinu dr. Lazi Kostiću, pa i onda kada je moja glumica Gordana Ranđelović igrala monodramu Veliki rat, pa premda plaćate putovanje, prenoćište i honorare ovoj „veličini“ mene kao ni moju glumicu ni kafom niste ponudili, prosto vam bilo, ali što me ne pozvaste kad ste odlučivali da tu veličinu dovedete, da vam kažem da ne mogu oni koje finansiraju njemačke i američke fondacije pod crkveni krov, nije im tu mjesto.

            Ili možda griješim? Možda je aktuelni episkop zagovornik utapanja srpskog naroda u sivilo koje će biti čovječanstvo budućnosti, ako niko ne pomrsi račune planerima novog svjetskog poretka?

            Ali, nešto sumnjam da i aktuelni episkop vidi dalje do vas, jer čovjek koji dođe među Majevičane i kaže da ne zna gdje su Majevica, Romanija, Vlašić itd., zalutao je među Srbe ili bi barem trebao da nadoknadi propuštene časove iz istorije i geografije.

            Vi pored književne veličine Mirjane Marković dovodite i Borisa Malagurskog, ono čudo od djeteta što snima filmove i istovremeno vodi emisije na TV!

            Ljudi da li neko od vas razmišlja  svojom glavom ili su vam mediji isprali mozak?

            Da je momak stvarno snimio film koji bi štetio novom svjetskom poretku on odavno ne bi bio među živima ili bi se krio negdje gdje NATO žbiri ne mogu da privire!!!

            Film o Kosovu nema nikakav značaj, ako ga gledaju samo Srbi, pa mi to znamo i bez njega!!!

            Čovjek koji na TV BN pravi intervju sa Dejvidom Ajkom, a da pri tom ne postavi ni jedno pitanje koje bi gledaocima kazalo da je Dejvid Ajk čovjek koji zavodi ljude teorijom koja tobože govori protiv Novog svjetskog poretka i Nju ejdža, a istovremeno je baš jedan od onih koji rade za gospodare iz sjenke, ne zaslužuje ništa drugo do da bude stavljen pod lupu kao čovjek koji manipuliše istinom.

            Da crkva ima potrebnu snagu prozvala bi televizije i ljude koji dovode ovog opasnog psihopatu jer po njemu Hrišćanstvo je najveće zlo. Da Dejvid Ajk Hrišćanstvo naziva tamnicom, a istovremeno priča o posjetiocima iz svemira, odnosno iz drugih dimenzija to jeste demonima, koje ona tako ne naziva, a naši vajni „pravoslavci“ ga ugošćavaju u Srbiji, dovode na radio i televiziju i prave sa njim promotivne intervjue.

            Da, da je sreće da naša Crkva ima snagu koju nema vjerovatno se niko ne bi usudio da pod crkvenim krovom pomene Malgurskog osim kao voditelja koji pravi intevjue sa satanistom Dejvidom Ajkom.

            Da, Boris Malagurski je jedan od onih manipulatora istinom kojima je dozvoljeno da to čini, jer Amerikanac koji je pravio film o Femi ubijen zajedno sa ženom i malim djetetom, pošto nije kao ovaj naš imao blagoslov da to čini.

            Šta je cilj njegovog rada osim zarade novca?

            Pa vjerovatno ga planeri stvaranja nove Jugoslavije podržavaju u onom što radi, ali pokazaće vrijeme da li sam bio u pravu, a dotle zamislite se malo…, i probudite se dok nije kasno!!!

 

Srdačan pozdrav

 

Miodrag Lukić

 

P.S.

 

U nastavku je biografija Mirjane Marković i podvukao sam ono što izleda da niste primjetili.

           

BIOGRAFIJA

 

MirjanaMarković rođena je 1965. godine u Osijeku. Diplomirala na Filozofskom Fakultetu u Novom Sadu, odsek istorija i stekla zvanje profesora istorije „master istoričar.“

 

Na Fakultetu političkih nauka u Beogradu kao stipendista Konrad Adenauer –Stiftung Foundation specijalizirala na odseku za Političke partije i izbore i stekla zvanje strukovnog politikologa i specijaliste za političke partije i izbore.

 

Trenutno zaposlena u Gradskoj upravi za kulturu, sport i omladinu u Sremskoj Mitrovici. Režirala mnogobrojne pozorišne predstave i vodila dramski studio „Ars“ pri centru za kulturu Sirmijumart.

 

Takođe bila autor i menadžer projekata koji su realizovani preko Fonda za otvoreno društvo.

 

Bila generalni sekretar Lokalnog veća Evropskog pokreta u Sremskoj Mitrovici. Uvela fakultativnu nastavu na romskom 2001. u školi „Dobrosav Radosavljević Narod“ u Mačvanskoj Mitrovici u kojoj je bila direktor, a nastava se i danas izvodi. Režirala je pozorišne predstave: „Kapetan Džon Piplfoks“ Duško Radović i „Krvave svadbe“ F. G. Lorke u kojima su glumili Romi, članovi Društva za kulturu i prosvetu Roma „Bare Jaga“ iz Mačvanske Mitrovice. Objavila je devet knjiga poezije: „Otkrivanja duše“ 2005., „Paučina užitka“ 2006., „Budi mi jutro“ 2007., dvojezičnu knjigu romskih pesama štampanu na srpskom i romskom jeziku „Velike vatre –Bare jaga“ 2008.godine čije štampanje je podržalo Ministarstvo kulture Republike Srbije, „ Noć bojim u plavo“ 2009.g., dvojezičnu knjigu pesama na srpskom i japanskom jeziku „Inficiran ljubavlju“, knjigu poezije „ Vajar“ 2012.godine, „ Čokolada i vino“ 2017 g., „Moćne žene ljubavlju zbore“ 2017.g. čije štampanje je podržao Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama i romane „ Intrigantno škakljivo“ 2011.g i „ Klik“ 2015.godine. Autor mnogobrojnih recenzija poznatih pisaca, zastupljena u više književnih časopisa, antologija poezije u Srbiji, Republici Srpskoj, Francuskoj, Indiji, Turskoj i drugim državama.. Posredstvom Ambasade Republike Srbije 2011. godine poklonila 200 knjiga „Inficiran ljubavlju“ narodu Japana kao vid pomoći kroz kulturu za katastrofu koja ih je zadesila.

Učestvovala i na Festivalu poezije u Istanbulu gde je pored predstvaljanja svog književnog rada govorila i o borbi protiv nasilja nad ženama u Srbiji. Predsednik je Književne zajednice Sremska Mitrovica, član Upravnog odbora Društva književnika Vojvodine i član Udruženja književnika Srbije. Poezija prevedena na nemački, turski, engleski, švedski, francuski, bugarski, japanski, rusinski, portugalski, bengalski , romski i urdu jezik .Dobitnik nagrade „ Misaonik“ , nagrade „ Lirski pečat“ za knjigu poezije „Vajar“ i nagrade za očuvanje književne baštine „ Zlatni slovovez“ Društva umetnika „ Slava“ iz Niša.

U okviru projekta „Beračice“ osmišljenog od strane Instituta za umetničku igru iz Beograda i Galerije slika „ Sava Šumanović“ iz Šida glumila Romkinju i govorila stihove iz knjige „Velike vatre“ u predstavi-performans „ Igra Save Šumanovića –Beračice“ 2015.

Sve objavljene knjige Mirjane Marković u elektronskoj verziji mogu se čitati na švedskom sajtu modersmal.skolverket.se – odeljak srpski pisci.

 

Šta mi je zasmetalo što ovu „književnu veličinu“ dovode moji prijatelji iz Prsovjete?

Kao prvo ovo:

Na Fakultetu političkih nauka u Beogradu kao stipendista Konrad Adenauer –Stiftung Foundation specijalizirala na odseku za Političke partije i izbore i stekla zvanje strukovnog politikologa i specijaliste za političke partije i izbore.

            Samo lud ili naivan čovjek može da povjeruje u dobre namjere njemačkih fondacija u Srbiji  pa makar se one zvale i po Konradu Adenaueru. Na kraju fondacija koja nosi naziv po Geteu, a aktivna je u Beogradu, je dobar razlog da se Gete mrtav prevrće u grobu.

            Dvije njemačke fondacije uprave rade na stvaranju Balkanije, što sam već više puta pominjao.

http://slovoslovlje.org/2018/04/06/miodrag-lukic-nisam-balkanac-a-ako-vi-jeste-srecno-vam-bilo/

Hajde da oprostimo ženi što je iskoristila stipendiju da bi se školovala. Loša su vremena, nema se dovonjno novca, a njena žeđ za znanjem je bila neutaživa pa je morala da se dovija kako zna i umije, ali Fond za otvoreno društvo nikako ne smijemo da joj oprostimo. Naravno ne moramo da je ni osuđujemo, ali svako ko je svoje ime doveo u vezu sa ovim fondom ne zaslužuje da bude pozvano među Srbe u Švajcarskoj, a ponajmanje to treba da učini SKPD Prosvjeta i to u prostorijama crkve.

Takođe bila autor i menadžer projekata koji su realizovani preko Fonda za otvoreno društvo.

Mi danas vi znamo ko je Džordž Soroš, a trebalo bi da zna i Mirjana Marković, pa da ima iole obraza ne bi mene optuživala za govor mržnje nego bi se zapitala gdje je pogriješila.

Da ne bih pisao o hulji Sorošu, citiraću umnog Vladimira Dimtrijevića je njegovom tekstu nema šta da se doda niti oduzme.

http://borbazaveru.info/content/view/10146/1/

            Naša književne veličina, kojoj upravo priremam argumente da me tuži je rođena u Hrvatskoj u Osijeku i bilo bi za očekivanje da ona putem Fonda za otvoreno društvo uradi nešto za svoje sunarodnike u Hrvatskoj, ali izgleda da to nju ne interesuje ili se varam?

            Sudbina njenih sunarodnika u Hrvatskoj je vjerovatno poslednje što nju interesuje jer niko za to ne daje novac.

            Da slučajno Hrvati nisu podvezali krila Fondu za otvoreno društvo u Hrvatskoj opet sumnjam da bi išta radila za Srbe, ali kad bi se to desilo možda bi naša „književna veličina“, filantrop, boraca za prava manjina i bla, bla, posegnula za tim novcem pa napravila neku predstavu na srpskom jeziku za Srbe u Hrvatskoj.

Istina ne bi to bila nikakva pomoć kao što ni Romima nije nikakva pomoć predstava na romskom jeziku, a kao što ni Japancima koji su stradali u Fukušimi nije od nikava pomoće 200 knjiga koje je poslala ova književna veličina putem ambasade Republike Srbije u Japanu.

            Da nije tužno bilo bi smiješno, a svaki ozbiljan čovjek će se zapitati ko je ovde lud?

            Pjesnikinja koja šalje knjige narodu pogođenom nukleravnom katastrovom ili ambasador koji odobrava takvu ludost?

            Uzgred trebalo bi ova „veličina“ da zna da recimo Rusini samo u Srbiji imaju status nacionalne manjine dok u Slovačkoj (EU) o tome nema ni pomena. Mogla bi da to prenese Fondu za otvoreno društvo da što hitnije baš nju pošalju u Slovačku, vjerujem da je tamo potrebnija nego u Srbiji jer ni Romi kao ni Rusini nemaju nikakva prava i daleko im je lošije nego u Srbiji.

            Lijepo je da se čovjek koji nije Rom, bori za prava Roma, ali bi trebalo da se osvrne oko sebe pa kao neko ko je zainteresovan za prava manjina baci pogled na EU (zalaže se za ulazak Srbije u EU) i vidi kako žive naša braća Romi u Slovačkoj i Mađarskoj. Sa koliko ljubavi ih dočekuju u Njemačkoj i Švajcarskoj i zašto je Angela Merkel neoprezno izjavila da treba stvoriti prvu romsku državu na teritoriji Srbije sa glavnim gradom u Nišu, da bi mogli da protjeraju sve Rome iz EU u tu njihovu državu koju bi stvorili na teritoriji Srbije.

            Da li su aktivnost u Fonda za otvoreno društvo usmjerene ka cilju koji je odredila žena koja će i Njemačku zaviti u crno, a kamoli da Srbiji nešto dobro smjera, ne znam. Ali znam da Džordž Soroš ništa ne finasira iz čovjekljublja i da se iza svake akcije njegovog fonda krije nešto što će u budućnosti da se nekom razbije o glavu.

            Znam da je Soroš hulja kao i da su svi oni koji su oko njega hulje, kao i oni koji vode njegove fondove, a da su oni poput Mirjane Marković ili hulje ili naivčine, pa vjeruju da čine dobra djela.

Da li je Mirjana Marković naivčina?

            Teško!

Neko ko se diči tolikim obrazovanjem morao bi biti obrazovan i pametan, pa znati sve ovo što i ja znam ili je zadnjica završila školu, pa ona jadnica nema ni znanja ni pameti, a kad toga nema ni obraz se sačuvati ne može.

            Ako ovo nije dovoljno za tužbu, onda ću da dodam nešto što bi bio argument da me pjesnikinja tuži u Švajcarskoj.

            Najznačajniji Sorošev čovjek u Švajcarskoj je milijarder Štefan Šmidhajni, čovjek koj već decenijama odbija da isplati odšete ljudima koji su otrovani u njegovim fabrikama širom svijeta, uplatio je milijardu dolara Fondu za otvoreno društvo.

            https://de.wikipedia.org/wiki/Stephan_Schmidheiny

            Svima je jasno o kakvim moralnim veličinama se radi u tom društvu, ali ne znam da li je to jasno i njoj, jer da ima obraza Mirjana Marković bi se postidjela i iz svoje biografije izbrisala da je bila menadžer projekata koje je finansirao Fond za otvoreno društvu, a pameti nemaju ni oni koji su je doveli u Švajcarsku, kao ni oni sveštenici u Srbiji koji dozvoljavaju da ona ima svoje promocije u crkvama.

            Ako sve ovo nije dovoljno za tužbu, onda stvarno ne znam šta još treba da uradim jer ja pomenutu ne mrzim, ali mi se gade svi oni koji jedu sa Soroševih jasala, a ne čine to jer su gladni nego da bi ostvarili svoje neostvarene ambicije.

Miodrag Lukić

Podelite:

4 COMMENTS

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here