Хрватски аутор Ерих Лесјак о Пуповцу и Вуковару: Пројект изједначавања одговорности агресора и жртве

Поделите:

На адресу портала Видовдан стигао је предлог текста аутора из Загреба Ериха Лесјака. Аутор је иначе познат у хрватским медијима по домољубивим текстовима на хрватским патриотским порталима, као што су “Хрватско небо”, “ХРсвијет.нет”, “Хрватски-фокус.хр”, “Драговољац” и другим сличним бранитељским и националним порталима.

Аутор Ерих Лесјак је поред свог текста предложио да се објави и коментар Мише Вацића на исту тему.

Текст преносимо у целости без измена и пресловљавања.

Pupovac posjetio Vukovar u režiji premijera Plenkovića

U središtu pozornosti i javnog interesa već je mjesecima dr. Milorad Pupovac, član (ne)formalne vladajuće koalicije HDZ-Restl HNS-SDSS-SDP (prikrivena „velika koalicija“) u Saboru Republike Hrvatske (povratak u u drugi padež – genitiv!). Čime pak on to izaziva ne samo pozornost i zanimanje, nego i frustracije, poniženje, osjećaj nemoći pa i latentnu agresiju velikog dijela hrvatskoga društva (ostanak u prvom padežu – nominativu!)? Time što programirano i planski svojim izjavama, postupcima i ponašanjem na tuzemnoj i inozemnoj razini kontinuirano iritira, podcjenjuje, obezvrjeđuje („omalovažava“), ponižava i vrijeđa veliki dio hrvatskoga društva i naroda! U tome pak njegovom programiranom psihološko-propagandnom djelovanju i provokacijama posebno mjesto i ulogu ima tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti, koje po svojoj uređivačkoj koncepciji i politici kao da su nekadašnji vodeći komunistički dnevnik i ideološki malj Borba, a ne glasilo jedne nacionalne manjine!

Od tjedna do tjedna svakoga petka programatski koncipirano i stilizirano objavljuje tekstualne i slikovne provokacije, poluistine, neistine, fake news, paskvile, pamflete, uvrjede itsl.; što po svojoj osnovnoj izobrazbi (ostalo je prošireno na edukativno-operativnim „kursovima“ i tečajevima odgovarajućih službi!) lingvist dr. Milorad Pupovac cinično naziva – satirom!I upravo zahvaljujući toj i takvoj „satiri“ , dr. Milorad Pupovac postao je jedna od najnepopularnijih pa i najomraženijih javnih osoba u hrvatskoj javnosti i društvu (što ne znači da je to isto i u javnosti i društvu u Hrvatskoj!).

Gotovo sve uskrate odnosno frustracije te jad i nevolje zbog društvene nepravde, ponižavanja, šikaniranja, nepostojanja vladavine prava i stvarne trodiobe vlasti, pravne nesigurnosti, „vimpulšek(s)ovskog“ pravosuđa, borgovskog ortačkog kapitalizma, „dogovornog“ višestranačja, karikaturalne demokracije, etatizma, antitržišne ekonomije te posljedičnog stampeda radnoaktivnog stanovništva u inozemstvo, dominantne uloge političke oligarhije („gremij“: Budimir Lončar, Franjo Gregurić, Vladimir Šeks, Davor Božinović, Nikica Valentić, Stjepan Mesić, Josip Manolić, Luka Bebić, Branko Roglić, itd.) i „duboke države“ u svim političkim, gospodarskim, društvenim, kulturnim i kadrovskim procesima; nepostojanja medijskog pluralizma, programiranog institucionalnog psihološko-propagandnog djelovanja režimskih medija i tzv. „javne“ televizije protiv demokratskih stečevina i temeljnih sociokulturnih vrjednota i tradicije hrvatskoga društva i naroda; ograničavanja demokratskih prava i sloboda građana te primjena „light“ totalitarnih metoda i postupaka u provođenju vlasti Vlade RH koja nema izborni i politički legitimitet građana što znači da je režim a ne demokratska vlast, nedemokratskog izbornog zakonodavstva te istog takvog izbornog sustava i procesa; masovnog gaženja ustavnih prava građana i na izravnu demokraciju, klijentelizma, nepotizma, trgovanja utjecajem i korupcije; socijalne bijede i siromaštva, nezaposlenosti, negativnog nataliteta i demografskog „danse macabrea“, depopulacije i ostale socijalne patologije; paradoksalno i na odgovarajućim činjenicama neutemeljeno većim dijelom ostaju izvan vidokruga i fokusa pozornosti pauperiziranih, poniženih i potlačenih hrvatskih građana!

Kako i zašto je dr. M. Pupovac inkarniran u dežurnoga „krivca“?

Najvećim dijelom dr. Milorad Pupovca bilo je moguće planski inkarnirati u dežurnog društvenog „krivca“ zbog nepostojanja pluralizma i slobode medija, te totalitarnim državama i društvima prispodobivim masovnim psihološko-propagandnim manipulacijama, obmanama i „alternativnim istinama“ odnosno lažima, te teoriji zavjere i imaginarnog neprijatelja kao modusa operandi u razrješavanju političkih antagonizam i društvenih konflikata; prijeziru ljudi, društva, demokracije i humanosti, te apoteozi tuge demokracije.

Upravo zahvaljujući toj i takvoj etatističko-birokratskoj tehnologiji provođenja vlasti režima Andreja Plenkovića Borga i „gremija“, dr. Milorad Pupovac inkarniran je u dežurnog dnevnopolitičkog „krivca“ za gotovo sve frustracije, poniženja i patnje hrvatskih građana! Čime su animozitet, gađenje i agresija građana odmaknuti od pravog i jedinog krivca a to su Vlada u Republici Hrvatskoj i njezin predsjednik, te (pre)usmjereni na simboličnog društvenog „grješnog jarca“ – dr. Milorada Pupovca. Što i jest primarni i glavni cilj te masovnopsihološke i medijske manipulacije te obmane koju je kreirao i provodi režim Andreja Plenkovića Borga i „gremija“!

Коментар Мише Вацића о Пуповцу у Вуковару

Koordinativna strategija dr. Milorada Pupovca

No, u hrvatskome društvu, nažalost, još uvijek ne postoji „kritična masa“ građana koji dostatno poštuju svoju inteligenciju, zdrav razum, izobrazbom stečeno znanje i iskustvo te imaju razvijeno odgovarajuće samopoštovanje, pa da mogu vidjeti i shvatiti da je dr. Milorad Pupovac kao simbolični društveni „grješni jarac“ (tzv. „Pedro“); stvarno projekt, program i izvedba Andreja Plenkovića Borga i „gremija“ koji ga je instalirao na vlast, te ga dnevnopolitički instruira, upravlja i servisira!

Politička i društvena taktika i strategija koje primjenjuje i provodi dr. Milorad Pupovac velikim su dijelom planirani, koordinirani i sinkronizirani s premijerom Andrejom Plenkovićem Borgom i „gremijem“ s jedne strane; te s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem s druge strane! A primjer i dokaz tome su i „paljenje hrvatske zastave u Narodnoj skupštini Srbije“, „zabrana ulaska u Hrvatsku ministru Aleksandru Vulinu“, „provokativni govori Šešeljeva sina Aleksandra na zasjedanjima Parlamentarne skupštine Vijeća Europe“; i mnogi drugi režirani, međusobno „uvezani“ i sinkronizirani navodni „incidenti, provokacije i konflikti“.

Pa što bi to bez te i takve koordinativne taktike i strategije mogao i do kada činiti dr. Milorad Pupovac, tj. da ga ne potiče, programira te politički, financijski, medijski i logistički podupire premijer Andrej Plenković Borg, te i „gremij“ kao neformalni i nelegitimni centar moći i vlasti u Republici Hrvatskoj? Logično je da bi mogao vrlo malo ili ništa od onoga što već mjesecima čini; nego bi radio, ponašao se i djelovao onako i samo onako kako su to odredili Ustav RH, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, te odgovarajući zakonski i podzakonski akti. A tko bi od toga da u svom političkom, društvenom i javnom djelovanju dr. Milorad Pupovac poštuje i provodi Ustav RH te odgovarajuće zakone i podzakonske akte, imao najviše političke i društvene štete?

Vjerojatno će čitatelji u prvi mah pomisliti – pa sâm dr. Milorad Pupovac, ali će se ako se odluče za tu opciju – prevariti? Ne dr. Milorad Pupovac, nego nitko drugi doli Andrej Plenković Borg i njegova bez izbornog i političkog legitimiteta Vlada! A kako i zašto? Pa zato i zbog toga što bi tek tada većina u hrvatskoj javnost i među domoljubima mogla prepoznati i shvatiti kolosalnu manipulaciju, obmanu i prijevaru kojom se prikriva pravi subjekt i glavni krivac za gotovo sve ili veliku većinu političkih, društvenih, gospodarskih i socijalnih devijacija, anomalija te i doslovno anomiju u Hrvatskoj; a društveno nezadovoljstvo, animozitet i agresija se usmjeruju na pogrješnu adresu tj. simboličnog društvenog „grješnog jarca“ dr. Milorada Pupovca, te posredno i spontano fenomenom „difuzije afekta“ posve neopravdano, a na štetu i hrvatskog društva, naroda i države; širi na cijelu srpsku nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj!

Вацић: Велика победа над повампиреним усташама у Вуковару 1991. године је српска морална победа

„Napad“ na Dolcu na dr. Milorada Pupovca

No, omraza koja je velikim dijelom zahvaljujući upravo političkom projektu i politici Andreja Plenkovića Borga i „gremija“ stvorena u hrvatskome društvu prema članu (ne)formalne vladajuće koalicije dr. Miloradu Pupovcu, širi se neutemeljenim i pogrješnim poistovjećivanjem neopravdano i nepravedno na cijelu srpsku nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj, zbog toga što je navodno dr. Milorad Pupovac njezin „izabranik“ i vodeći politički predstavnik. A to je na izbornim rezultatima neutemeljena konstrukcija, mistifikacija i političko podmetanje, jer vrlo mali broj hrvatskih državljana srpske nacionalnosti glasuje za manjinske izborne liste u XII. izbornoj jedinici, tako da dr. Milorad Pupovac te njegova politička stranka SDSS i u kontekstu posebnog biračkog prava nemaju niti najskromnijim demokratskim standardima primjeren izborni legitimitet i političku potporu srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj!

Kada se tome doda i bitna činjenica da je većina pripadnika srpske nacionalne manjine u proturječnim, vrlo osjetljivim te složenim i teškim ratnim društvenim uvjetima ostala lojalna svojoj domovini Hrvatskoj, a više od 10.000 ih je aktivno sudjelovalo u postrojbama Hrvatske vojske u Domovinskom osloboditeljskom ratu, moralo bi biti čak i onima u hrvatskome društvu koji previše ne drže do vlastite inteligencije, zdravog razuma, znanja i samopoštovanja; da je na izbornim i političkim činjenicama neutemeljeno te stoga krajnje iracionalno, nerazumno, kontraproduktivno i štetno saborskog zastupnika bez demokratskim standardima primjerenog izbornog legitimiteta i političke potpore srpske nacionalne manjine – dr. Milorada Pupovca, na bilo kakav način i u bilo kojem vidu poistovjećivati odnosno sinonimizirati s tom istom srpskom nacionalnom manjinom!

Programirano institucionalno stvaranje u društvu ozračja netrpeljivosti, omraze i latentne agresije prema dr. Miloradu Pupovcu kao tzv. vodećem političaru srpske nacionalne manjine i navodno isključivom inspiratoru i autoru estetski neukusne, uvrjedlive i provokativne „satire“ u tjedniku Novosti, kao i periodičnoj publikaciji Bilten Srpskog narodnog vijeća o „raspomamljenom nacionalizmu, kleronacionalizmu, šovinizmu, ksenofobiji, ustašluku, fašizmu i klerofašizmu“ u Republici Hrvatskoj a sve po lako prepoznatljivim metodama i postupcima psihološko-propagandnog djelovanja i „rata“; kulminiralo je u petak 28. rujna 2018.g. na središnjoj zagrebačkoj tržnici Dolac gdje je Saša Mučnjak gađao i pogodio dr. Milorada Pupovca kriškom limuna!

Svatko tko poštuje vlastitu inteligenciju, zdrav razum te znanje i iskustvo, može i mora prepoznati društveni kontekst i trenutak odnosno „tajming“ tog incidenta, činjenicu da se „dogodio“ u vremenu pripremanja humanitarnog skupa empatije, potpore i solidarnosti sa žrtvama ratne agresije na grad Vukovar; štrajkova i ugrožene egzistencije radnikâ u brodogradilištima „Uljanik „ i „3. maj“, te u tijeku još jednog u nizu bakarićevskih „demokratskocentralističkih“ diferencijacija, harangi, linčeva i obračuna sa stranačkim političkim neistomišljenicima („neprijateljima“) u HDZ-u, ovaj put sa zamjenikom predsjednika Milijanom Brkićem.

Znajući za edukativno leglo i komunikološku „školu“ iz koje dolazi Andrej Plenković, marksističku inspiraciju, vokabular, temu i teze njegove brošure s naslovom „Sredstva masovne komunikacije“ koja je publicirana u SFR Jugoslaviji 1989.g., te mu političku karijeru, mentore, metode i praksu; osnovano se može pretpostaviti da u krug onih kojima u tom trenutku politički apsolutno odgovara i koristi „napad“ i javno poniženje društvenog „grješnog jarca“ saborskog zastupnika dr. Milorada Pupovca, nedvojbeno te sigurno spada i sâm premijer Andrej Plenković Borg! Tim više jer su režimski mediji (a drugih u karikaturalnoj demokraciji kao što je ova u Hrvatskoj i – nema!), taj u stvarno demokratskim državama čin i izraz prosvjednog demokratskog folklora uobičajen i prihvaćen kao način izražavanja političkog nezadovoljstva slobodnih i demokratskom te pravnom državom zaštićenih građana od ucjena, pritisaka, straha i represije; odmah i unaprijed kvalificiran, ozloglašen i osuđen kao „nacionalistički i šovinistički napad na Srbina“, a ne kao što to on dijelom stvarno i jest, estetski neukusan prosvjedni čin protiv javne osobe, političara, saborskog zastupnika te štoviše člana (ne)formalne vladajuće koalicije dr. Milorada Pupovca, od čijeg glasa u parlamentu izravno ovisi čak i sâm opstanak Vlade u Republici Hrvatskoj! Sad možete zamisliti u kojim „strahotnim“ društvenim dimenzijama je ruban, efemeran, ostarkiran, nevažan i nemoćan dr. Milorad Pupovac; kada ima političku poziciju i moć da u parlamentu može srušiti vladu jedne države i izazvati prijevremene izbore!

Osim toga ali ne i manje važno, u dirigiranim medijima a takvi su svi mainstream a opozicijskih uopće i nema (!), nigdje nije ni spomenuto da se hrvatska javnost, društvo a neizravno i veći dio naroda, planski i programirano kontinuirano mjesecima frustrira, ponižava, ozloglašava i stigmatizira političkim govorom, postupcima i ponašanjem dr. Milorada Pupovca te provokacijama tjednika Novosti. Kao da se institucionalno i sustavno željelo artikulirati politički kontekst i društveno ozračje, koje će potaknuti i izazvati takav ili sličan prosvjedni čin ili planski pripremljen te fingiran incident! A koji će onda medijski i psihološki biti manipuliran, usmjeren i zloupotrijebljen na način i s ciljem, kako je to institucionalno planirano i učinjeno s „napadom na Srbina“; a ne i na javnu osobu, političara, saborskog zastupnika i člana vladajuće koalicije – dr. Milorada Pupovca!

Tko je Saša Mučnjak?

Na kraju ostaje i pitanje na koje treba pokušati i odgovoriti: tko je, što je i čiji je Saša Mučnjak; koji se kriškom limuna nabacio na dr. Milorada Pupovca, i time dao razlog i povod za monstruoznu huškačku medijsku kampanju i demonizaciju hrvatskoga društva i naroda takvih dimenzija koje su apsolutno nerazmjerne povodu, kao da je „napad“ kriškom limuna gotovo jednak zločinu političkog atentata ranjavanja i ubojstva Stjepana Radića i ostalih HSS-ovih zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1928. godine! Za počinitelja „napada“ odnosno izgrednika jer to u demokratskoj državi može biti te doista i jest samo i jedino politički prosvjedni čin ili izgred, javnost je brzo saznala jer se on sâm prijavio policiji! Ubrzo je potom dao i javno obrazloženje motiva svog čina na Dolcu, za koje se može steći i dojam da je na intelektualnoj razini osobe blaže ometene u intelektualnom razvitku, ali i da djelomice estetski i literarno korespondira sa „satirom“ (ili satarom?) kojom dr. Milorad Pupovac mjesecima obdaruje hrvatsko društvo!?

 Dakle, motiv i poticaj za bacanje kriške limuna bio je (pra)davni događaj od prije desetak i više godina, kada se dr. Milorad Pupovac tada djevojci a danas supruzi Saše Mučnjaka „uvaljivao“ na terasi nekog kafića! Slučajni (ili „slučajni“?) susret s „udvaračem“ na Dolcu pobudio je sjećanje na (pra)davno nedolično ponašanje znatno starijeg muškarca, probudio povrijeđenu čast supruga koji tada kako se to iz obrazloženja može shvatiti današnju suprugu uopće nije ni poznavao (!), te je iz toga slijedila autohtona osobna odnosno individualna prosvjedna akcija zaštite ženske časti i dostojanstva činom bacanja kriške limuna u (pra)davno nametljivog „matorog“ udvarača! Uvjerljivo i vjerodostojno (kao da je od Andreja Plenkovića Borga!) kao što to tako formulirano i može biti u vrlo širokom rasponu, a obrnuto razmjerno kvocijentu inteligencije čitatelja.

No, da bi se u to obrazloženje motiva nabacivanja kriškom limuna kao samo i isključivo „osobnog“ prosvjednog čina i akcije moglo i (po)vjerovati, potrebni su i još neki podatci iz životopisa njegova autora Saše Mučnjaka. Kao na primjer, što je i gdje radio te od kojih prihoda je živio nakon povratka iz SAD-a u Hrvatsku i Zagreb? Gdje i kod koga je zaposlen posljednje tri-četiri godine, tko mu daje plaću, u kojoj je banci tekući račun na koji mu se uplaćuje plaća, je li plaća redovita i ukupni prihodi dostatni za život obitelji na barem prosječnom životnom standardu? Je li nakon svega spoznao i shvatio, da navedenim činom na Dolcu nije učinio uslugu hrvatskome društvu, kulturi, narodu i državi? Misli li da bi se zbog toga trebao javno i ispričati?

Pitanja su to na koji bi svaki pristojan i domoljuban čovjek morao odgovoriti, nakon neprocjenjive štete koju je navodno „osobnim razlozima“ motiviranim činom nanio hrvatskom društvu, kulturi, narodu i državi! U protivnom, u tom istom društvu, kulturi, narodu i državi; moglo bi se i moralo naći savjesnih, odgovornih, etičnih i domoljubnih pojedinaca koji bi se osnovano mogli i morali upitati: je li taj Saša Mučnjak doista Saša Mučnjak, ili je on možda ipak – Aleksandar Mućak?

Posjet Vukovaru kao realizacija projekta izjednačavanja agresora i žrtve

U subotu 17. studenog 2018.g. predsjednik SDSS-a dr. Milorad Pupovac posjetio je Vukovar uoči obilježavanja dana kada su brojčano te oružjem i vojnom tehnikom nadmoćni JNA, lokalne srpske jedinice tzv. Teritorijalne obrane i srbijanske paravojne formacije nakon 90 dana herojskog otpora u apsolutno neravnopravnom odnosu snaga slomili obranu i okupirali Vukovar, odveli iz Bolnice 274 ranjenika civila i branitelja te ih 200 ubili na Ovčari, izvršili etničko čišćenje nesrpskog stanovništva te većinu među inim i djecu odveli u logore u Srbiju! Zamislite, logori za nedužne civile slični onim nacističkim ali krajem XX. stoljeća u srcu Europe, a dr. Milorad Pupovac ni jednog glasa ni riječi o tome, kao ni o sudbini 386 osoba iz samog Grada i ukupno 531 iz cijele Vukovarsko-srijemske županije koje birokracija cinično naziva – „nestalim“. Ali zna i to stalno ponavlja da je prije vojne agresije na Vukovar ubijeno desetak Srba, i to je po njemu bilo razmjerno kao povod i opravdanje za pravu ratnu agresiju državne vojske, velikog dijela lokalnih Srba te srbijanskih paravojnih formacija na stanovništvo jednog grada među kojima je bilo i Srba pa i među braniteljima!

 U Vukovaru je dr. Milorad Pupovac spustio cvijeće u Dunav i položio vijenac na Memorijalnom groblju, kao izraz „suosjećanja kako za stradale građane Vukovara hrvatske nacionalnosti, tako za stradale građane Vukovara srpske nacionalnosti“. Koliko je to „suosjećanje“ iskreno a ta simetrija lažna može se zorno i valjano vidjeti te shvatiti iz podataka odnosno činjenicâ, da su u nesrpskom stanovništvu popisana imena 2.249 ubijenih i poginulih i to bez tzv. „nestalih“ , a u srpskom stanovništvu stotinjak ubijenih i poginulih! Doista, valjan i relevantan primjer za fakultetske udžbenike i izobrazbu studenata iz teme što nisu razmjernost, simetrija, etika, moral, suosjećanje, solidarnost, pravednost, humanost, ljudska časti, dostojanstvo i odgovornost; te što su nerazmjernost, nesimetrija, nemoral, bezdušnost, bešćutnost, nepravda, nehumanost, beščašće, manipulacija, izvrtanje činjenicâ te obmana i prijevara.

Inače, njegova poduža izjava za medije standardni je i karakteristični miks javnosti dijelom već dobro poznate izvještačenosti, licemjerja, prijetvornosti, patetike, kalimerovskog prenemaganja, logičkih manipulacija i zamjenâ tezâ, alternativnih istina, obmana, hinjene empatije, uvježbanih cezura, neizravnog cinizma, latentne agresije te parodije istine i čovječnosti. I iz čega je također očigledno i evidentno da je u Vukovar došao po uputi i u režiji premijera Andreja Plenkovića, s ciljem daljnje realizacije političkog projekta izjednačavanja odgovornosti žrtve i agresora! A što je činjenično apsolutno neutemeljeno, nehumano, etički nedopustivo te s moralnog motrišta – perverzno. Inače, sâm posjet dr. Milorada Pupovca Vukovaru premijer Andrej Plenković ovako je komentirao: „Svi se trebaju pokloniti žrtvama Vukovara, a dobro je da predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac ide u Vukovar“. Samo, citiranoj izjavi ipak nešto nedostaje, jer premijer nije naveo i kada se s dr. Miloradom Pupovcem dogovorio i usuglasio o „dobroti“ njegova posjeta Vukovaru, u svrhu na događanjima i faktima neosnovanog te stoga iracionalnog i nećudorednog izjednačavanja odgovornosti i krivnje agresora i žrtve!

No, kako se sve to i zašto uopće i može (do)ticati emocionalno, nacionalno, etički i moralno depriviranog i stoga nesenzibilnog predsjednika Vlade u Republici Hrvatskoj Andreja Plenkovića; kad je on istodobno dok su branitelji i stanovnici Vukovara žrtvovali svoje zdravlje i živote za obranu hrvatske slobode i prava na nacionalnu državu, pravio diplomatsku karijeru u Ministarstvu vanjskih poslova i njegovim veleposlanstvima u europskim metropolama!

Erih Lesjak, Zagreb

Поделите:

2 Коментари

  1. Католичка заглупљеност се не може дуго одржати. Чак и када би се Далматинци, или, не дај Боже, Истрани, осећали “хрватима” (штагод то било). Како ће само славно пропасти будући “светац” Алојзије Степинац. Зло у корену и историјска безначајност не трају дуго.

  2. ЛЕСЈАКОВА “ЖРТВА” ПРОТЕРАЛА ПОЛА МИЛИОНА СРБА СА СВОЈИХ ОГЊИШТА
    Зашто Ерих Лесјак није објаснио зашто су Српско националнбо вијеће и Пуповац у Загребу свој “тједник” морали да испишу прво хрватском латиницом па тек онда (и) српском ћирилицом, а зашто сви хрватски “тједници” исписују своје “тједник” само херватским писмом? И зашто није објаснио како је Лесјакова “жртва” успела да протера пола милиона Срба из Хрватске који су морали да беже да не би сви били поубијани?.

Оставите коментар

Please enter your comment!
Please enter your name here