Milijana Baletić: SPC I SRBI U MILOVOJ CRNOJ – OFANZIVA BOLESNOG FANATIZMA

Podelite:

Nekada su svi Crnogorci sebe zvali Srbima i ponosno ispisivali slavnu istoriju Crne Gore! Danas su oni, zajedno sa onima koji su još uvijek ostali Srbi u Crnoj – za Mila i njegove „vojnike“ – „goveda koja treba strpati u hramove SPC i sve zajedno sa njima zapalit“  –  ima li išta da je iko, u novije doba, od ovoga strašnije čuo!!! 

Bože dragi, šta se od Crne Gore pod Milom čini?! Nema ni jednoga temelja koji su u njoj – gradeći je –  naši preci postavili i čuvali više od hiljadu godina, a na koji Milo udario nije?! Evo sad je skinuo masku i direktno jurnuo i na –  Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) – onu najjaču vertikalu koja je Crnu Goru stvarala, uobličila i štitila od svih dosadašnjih okupatora i rušitelja, koji su na nju spolja jurišali kroz vjekove! E, sad je Milo udario – iznutra?!

Na Kongresu partije mu (DPS) u Nikšiću, 8. juna, iz Mila je zagrmio Broz, udario na Srpsku pravoslavnu crkvu i poručio da je došlo vrijeme da se u Crnoj Gori ispravi nekakva istorijska „nepravda“, te kako će se on lično angažovati na njenome ispravljanju i raditi na „stvaranju crnogorske autokefalne crkve, dopadalo se to nekome ili ne“?! Na čelu te Milove crkve biće „patrijarh“ Miraš Dedejić, koji je u SPC raščinjen i anatemisan! A što mu se supruge Rozane tiče, njoj najbolje da udijelite čin patrijarhice! Jes da tako nešto do sada u 2.000-godišnjem hrišćanstvu – da se vladike i patrijarsi žene – bivalo nije, ali nije ni takve crkve, pa je evo?!

Pošto se ovo SPC „nije dopalo“, 15. juna je održala Trojičindanski sabor ispred hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici i – krenula u samoodbranu! Pred desetinama hiljada okupljenih vjernika, vladika budimljansko-nikšićki Joanikije pročitao je proglas, u kojem je iznijet stav o Predlogu Milovoga zakona, koji je njegova Vlada donijela 16. maja ove godine o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju i imovini vjerskih zajednica u Crnoj. Po tome Milovome zakonu, sva crkvena imovina izgrađena do 1918. za koju ne postoji dokaz o vlasništvu (ču, ne postoji dokaz?!) – vlasništvo je Milove „privatne“ države?!

Vladika Joanikije pomirljivo je dao još jednu šansu Milu i pozvao ga da predloženi zakon povuče i predloži drugi, koji će biti u skladu sa međunarodnim standardima o slobodi vjeroispovijesti, jer ovaj već usvojeni predlog „nije ništa drugo do akt koji je prvenstveno uperen protiv Mitropolije crnogorsko-primorske i eparhija budimljansko-nikšićke, zahumsko-hercegovačke i mileševske, koje imaju svoju osmovjekovnu kanonsku jurisdikciju na prostoru na kom se danas nalazi Crna Gora“!

E, neće da može, Vladiko! Milo vam je dao svoju „časnu“ riječ! I nije vam on naivan ka’ što su bili svi okupatori Crne Gore – od osmanlija pa ćeraj sve do njega! Tada ste vi imali samo spoljnog neprijatelja! E – ovo danas je – iznutra! Nije on tek tako krenuo u „bitku“ nepripremljen! Prvo je pao plan, pa razrada taktike, raspoređivanje vjernih „vojnika“, a onda otvaranje fronta i – udri!

Na sabor, sa velikom mukom, preskačući prepreke naprasnog Milovog asfaltiranja toga jutra svih puteva koji kroz Crnu vode ka Podgorici – skupio se ogroman broj Srba! Oni Srbi koji su iz Crne Gore, ali trenutno u njoj ne žive – a šćeli su na sabor – svi su pred granicom Milove privatne države – zaustavljeni?! Nema više da Srbi idu kad ko hoće i kako im se hoće po Milovome zabranu?!

Uostalom – svuđ je tako! Ko još u privatni posjed može da bane iz čista mira, bez pitanja i dozvole, a da ga policija ne savata?! Niko i niđe! E, ni u Milovoj Crnoj više ne može da se ulazi i izlazi bez njegovoga odobrenja i po njegovijem zakonima?! Ajde, časti ti, no što – još da mu Srbi tamo s tri prsta desnice sastavljenim u Svetom trojstvu po sebi zamahuju, krste se i prave „promaju“ kroz njegov posjed – nema više da može!

Svi mi živi, koji smo, trbuhom za kruhom, otud davno jednom izašli, sad kad pomolimo glavu pred graničnom kapijom Milove Crne, prvo nam skeniraju krvna zrnca! Ako njegovi, pod uniformom i oružjem, nađu ijedno koje u nama teče, a koje nosimo i prenosimo hiljadu godina od predaka nam – nema nam ulaska u Milovu državu?! Možemo, doduše, i da imamo – ne jedno, no i svako, ali pod uslovom da se svih –  do jednoga jedinoga – odreknemo – e, onda tek granicu prekoračit možemo?! Sve ono što je naše u Crnoj Gori – sad je Milovo?! Mi koji smo potomci čukun-čukun-prađedova i očeva otud – džaba nam je! U Crnu ga možemo jedino – ako smo Milovi?!

Za nas su pravila ovakva, a za one Srbe koji su i dan-danas tamo, koji niđe mrdali nijesu nego stoje na vrh vrška neprekinute milenijumske vertikale i prađedovske zemlje, Milo je zaključao državne mu kapije i – dan-noć se š njima ćera!

Ovo je priča o živim Srbima pod Milom, ali i mrtve – i to sve u hiljadugodišnjoj vertikali, pa do ovih skorijih Balšića, Crnojevića, Petrovića – stigli su Milovi paragrafi! Neka što ih mi posle Milovoga „rukopisa“ više poznat ne možemo – no ni oni, sad da ustanu i prelistaju teftere u koje ih je Milo preprao i ubačio – znali ne bi ko su?! Više niko, ni Sveti Petar Cetinjski, ni Njegoš, ni kralj Nikola, ni… – pod Milom na sebe ne liči?! To što nama živima sudi i krvna zrnca prepravlja i prebrojava – ništa je pri retroaktivnoj moći Milovijeh zakona kojima nam je na korijen i pretke udario! To je valjda jedino zakonodavno „činodejstvovanje“ na planeti koje posjeduje retroaktivne moći!

A što se Svetog Vasilija Ostroškog – slava mu i milost – tiče, On, pošto je pod Ostrog prije skoro 400 godina, iz današnje Hercegovine, doša’ – Milo ‘oće (ali sve legalno, ništa mimo zakona) da ga ubači u imovinu svoje privatne države – da mu Svetac pare donosi i kapital uvećava! Nema Ti druge – Sveče – u Milovoj državi – ako ‘oćeš da ostaneš tamo! Ili da Te čupamo iz ropstva i kući vrćemo u današnju Republiku Srpsku i manastir Tvrdoš, pa na miru – među svoje Srbe – da opet počivaš!

Uh – teško li ga nama! Ovo naše ropstvo i progon pod Milom, ništa je pri ropstvu predaka koji počivaju u zemlji čiji je on danas neprikosnoveni vlasnik?! Aj’ ti sad, majčin sine, ostavi Svetog Vasilija Ostroškog, Svetog Petra Cetinjskog, Njegoša, Kralja Nikolu… Milovijem zakonima – pa onda stani čista obraza sam pred sobom i svojim potomstvom?! Ovo naše trzanje i muke pod njegovim lancima, ništa je – pri Njima, koje je stavio na spisak „svoje imovine“?! Frizira ih, prepakiva, uključio im transfuziju, mijenja krv, prebrojava im svako srpsko krvno zrnce i redom svako na strijeljanje izvodi! A kad u njima sve srpsko ubije – onda ‘oće da na mjestima – koje su njihovi zemni ostaci učinili svetim – postavi Miraša Dedejića, da im kandilom nad glavom maše?!

Kako da hodamo pod kapom nebeskom mirne savjesti dok su nam Oni – koji su od nas učinili slobodne i zbog njih ponosne ljude – u Milovome ropstvu?! Da udarimo na „vojnike“ i stražu Milove ateističke „crkve“ (ma šta to značilo) koja ih drži na nišan i mrtve lobotomiše – ili da ih uprtimo i bježimo š Njima na slobodu?! Ne bi nam bilo prvi put! I pod Turcima smo!

E, tu smo đe smo! Moraćemo i mi, kao naši preci svojim potomcima – biti dostojni potomci svojih predaka! Ili to, ili – ako možemo preživjet kad stanemo pred ogledalom i  pred samima sobom – onda možemo i svi ka’ Milo!!!

Jes da je „junak“ Milo prestrašan… Kako on nama samo vrti prstom ispred nosa, podiže, ježi i vijuga obrvama, grmi u mikrofone i ućeruje strah?! Kako se on samo uživio u svoju snagu i ulogu gazde i vlasnika naših života – naše prošlosti i budućnosti?! Kako je on riješio da nas sve naćera da uzmemo alat u ruke i zađemo po grobljima, mauzolejima i hramovima po Crnoj Gori i – đe god stoji uklesano „Srbin“ – da se iščekića i zatre za sva vremena! To je lično uradio i Milov novoustoličeni rektor podgoričkog univerziteta Danilo Nikolić! Ovaj prečasni rektor uzeo je lijepo čekić u ruke i lično svome đedu, na nadgrobnoj ploči na kojoj je, između ostaloga, pisalo i da je srpski junak – ono „srpski“ – u parmparčad iščekićao i svoga đeda „oslobodio“ srpstva?!

Ma, ni Turci, ni ustaše – na naše porijeklo, korijen, ime i identitet – tako žestoko i sramno – jurišali nijesu?! A mi, po navici, iz sna smo se tek sad trgnuli, kad je već odavno ofanziva Milova i njegovijeh „vojnika“  – ušla u epidemiju bolesnog fanatizma! Prva savjetnica Milovoga ambasadora Branka Milića u Turskoj – Mirna Nikčević (ovo ime istorija mora da zapamti) –  preko društvene mreže Fejsbuk, u prepisci sa prijateljicom otkrila je svoju „malu“ tajnu, zašto je nekad sa njom išla u manastir Dajbabe: „Što se tiče Dajbaba, išla sam tamo da se za*ebavam sa popovima mrznim…“?! A povodom Trojičindanskog sabora u Podgorici ispred Hrama – koji je nazvala Sram – piše da bi: „Zapalila Sram i sva goveda tamo“!? Ima li išta da je iko, u novije doba, od ovoga strašnije izrekao!!!  Ma svaka ti čast – gospođo?! Što se mene tiče – neka ti je Bog na pomoći!!! Ali mi nešto nijesi, baš, originalna?! I ustaše su – za vrijeme Drugog svjetskog rata crkvu SPC u Glini – dupke napunili Srbima, zakapijali vrata i – zajedno zapalili – i „sram“ – i „goveda“?!

E – to je ta „vojska“ kojom Milo komanduje i drži u ropstvu Crnu Goru i Crnogorce,  i u državi i van nje – sve do šefa „diplomatije“  Srđana Darmanovića i „savjetnice“ Nikčevićke! Takve bira?! Prema svecu i tropar?! A Srbi – konstitutivni narod koji je stvorio Crnu Goru – pod Milom su danas – „goveda“ za lomaču, a SPC i njeni hramovi – na čijem tronu su bili, i Sveti Petar Cetinjski i Njegoš – „sram“ koji u ognju treba da nestanu – zajedno sa srpskim narodom?! Gospode dragi, pomozi…!!!

Milijana Baletić za Vidovdan

 

 

 

Podelite:

2 Komentari

  1. Ovo je prava poruka Srpskoj pravoslavnoj crkvi: necete u NATO, surujete s Rusima, podrzavate Asada, radite protiv interesa Amerike. E pa cad cete da dobijete udarac gde vas najvise boli – u Crnoj Gori. SPC je odavno prestala da bude verska zajednica, obicna je ekspozitura Kremlja, premrezena agentima KGBa i korisnim budalama.

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here