Dušan Buković: SRBOFOBIČNA DELATNOST OTRCANE, DEKADENTNE I DEMORALISANE TZV. „SRPSKE“ HRVATOFILSKE ELITE U BEOGRADU

Podelite:

Kakvu  drugu  delatnost možemo  i očekivati  od  otrcane, dekadentne i demoralisane tzv. „srpske“ beogradsko-josipgradske,  hrvatofilske,  internacionalističke masonsko-marksističke,  idolatriske, ezoteriske  i  okultne  elite, koja je zaražena  velikohrvatskim i okupatorskim natofilskim  virusom, koju usmeravaju, podržavaju i izdržavaju srbofobični zapadno-evropski i američki imperijalisti-trijalisti, koji su obeležili naš nesrećni. obespravljeni, obezglavljeni, okupirani i poniženi srbski narod kao „genocidni“ i „agresorski“ jer su nas izbrisali u devetnaestom stoleću iz grupe evropskih naroda (Vidi: Pierre Virion, Bientot un gouvernement mondial? – Une super et c ontre-eglise, Paris, France, 1967).

U ovom kontekstu setimo se strogo poverljive hrvatske „Okružnice“ (1) koju je objavilo vođstvo Hrvatske seljačke stranke, posle tz. „Sporazuma“ Cvetković- Maček, koji je sklopljen po naredbi londonskog Forinj ofisa, u kojoj su izneti ciljevi, strategija i taktika hrvatske politike u HH stoleću. Smatramo da ovoj „Oružnici“ nisu potrebni nikakvi naročiti komentari jer je tok istorije potvrdio njenu autentičnost. U „Okružnici“, stoji između ostalog, još i ovo:

“Dužnost je svakog pojedinog i istaknutog člana Hrvatskog narodnog pokreta, da u svakoj prigodi rastumači pristašama prave ciljeve ‘Sporazuma’. Treba svaki član uvijek da ima pred očima, da su sredstva i način borbe upriličeni prama tomu, uz što manje žrtava i potresa postići što veći pozitivni rezultat.

Hrvatski seljački narodni pokret, za razliku od inih hrvatskih pokreta IZVAN DOMOVINE, neće hrvatski narod ubaciti u borbu, koja bi mu mogla štetiti i staviti ga u pogibelj i postignuće konačnih hrvatskih celji, koje jesu i ostaju, uvijek iste i nepromijenjene, t. j. PUNA SLOBODA I DRŽAVNA NEZAVISNOST. HRVATSKI NARODNI POKRET teži i nastoji, da izrabljujući svaku situaciju, poluči što veći uspjeh, i baš u tu svrhu je i sklopio ‘SPORAZUM’ kao zgodno sredstvo i oružje borbe Hrvatskog seljačkog narodnog pokreta. Neka stoga svakome bude jasno, da ‘SPORAZUMOM’ hrvatsko narodno vođstvo nije se odrijeklo postojećih krajnjih celji hrvatskog naroda. Prama pristašama trebate uvijek i posebno naglasiti, da pod tim uvjetima sada ima raditi i postupati kako slijedi:

I. ‘SPORAZUMOM’ postignuta su dve važne celji pokreta:

a). – SLOMLJENA JE DRŽAVNA CJELOVITOST. Država je razjedinjena na dva područja. Biti će zadaća Hrvatskog narodnog vođstva da ovu razdiobu što više i jače razvija. Zato u svim našim izjavama, govorima i člancima, te razgovorima, NEĆEMO NIKADA UPORABITI IME JUGOSLAVIJA, NEGO DRŽAVNA ZAJEDNICA. Ovim hoćemo kazati i naglasiti, da je država sastavljena iz više dijelova. Govoriti ćemo i pisati o NARODIMA državne zajednice, čime hoćemo naglasiti da ima više naroda, time naglašujući posebnost hrvatskog naroda.

b). – Postignuto je da su beogradski faktori, mislimo na VLADU KNEZA NAMESNIKA, odstupili od pojma narodnog jedinstva, što je vrlo važno, jer je time izgubljeno opravdanje za postojanje države. SRUŠEN JE TIME SAM TEMELJ JUGOSLAVIJE, a to je najvažnije. Pri tomu su nas izvjesni beogradski krugovi pomagali, kao i dio srbske inteligencije, a i Srpska-pravoslavna crkva. Oni su već počeli da ističu posebno Srpstvo, čime su oni nama olakšali borbu protiv jugoslovenstva, kao našeg najvećeg neprijatelja. Tebaće zbog toga čuvati se napadaja na Srpstvo, dok ćemo voditi smišljeno borbu protiv jugoslovenstva…

II. ’Sporazumom’ smo dostigli, da su naši narodni zastupnici, kao hrvatski ministri ušli u središnju vladu. Treba da se oni uvijek u tisku, u našim izjavama, te u razgovorima nazivaju HRVATSKI MINISTRI, jer se time ističe njihov državno-pravni položaj…

III. KNEZA NAMJESNIKA DRŽIMO U NAŠOJ VLASTI. Pred njime smo uvijek na oku vjerni, ali oprijezni, dok u stvari on je igračka u našim rukama. Laskanjem njegovim kulturnim sposobnostima odličnog državnika europskog kova, umnog te dalekovidog političara, koji je uvuđao opravdanost hrvatskih zahteva uvijek ćemo ga moći uporabiti u naše celji. ON ZNA DA GA SRBI NE VOLE, za nas je i to povoljno, s toga naš tisak će uvijek o njemu povoljno pisati, treba hvaliti i laskati mu, DOK O KRALJU neka se piše vrlo malo. Uvijek isticati KNEZA NAMJESNIKA, a KRALJA OSTAVLJATI U POZADINI. Knez namjesnik neiskren je i podmukao, ali vrlo prijamljiv za dodvorivanje i sugeriranje da bi trebalo da ON ostane na vođstvu državne zajednice. ISTICATI DA GA HRVATI POŠTUJU I CENE. Ona druga dva namjesnika nijesu važni…

IV. U našem tisku, te našim razgovorima i izjavama treba i sada, a POSEBNO ZA VRIJEME PROVOĐENJA ‘SPORAZUMA’ nastaviti borbu protu beogradskoj hegemoniji, treba naglasavati zlodjela diktatorskih režima, treba napadati sve one koji ne shvaćaju da je svakoj akciji i ideji narodnog i državnog jedinstva zauvijek odzvonilo. Treba tražiti daljnu izgradnju Autonomije, i naglašavati nezadovoljstvo sa postignutim ‘SPORAZUMOM’, treba se uvijek tužiti da ‘SPORAZUM’ ne izvršuje se i ne stavlja u djelo. Tim načinom hrvatski ministri i predsjednik moći će uvijek žaliti se i prikazivati pred središnjom vladom i pred Knezom Namjesnikom tražeći nova prava i nove ustupke za Hrvatsku, pozivajući se na potrebu, da se ukloni narodno nezadovoljstvo, u interesu državne zajednice i izgrađjivanju boljih odnošaja Hrvata i Srba.

V. Treba izbjegavati uporabu BANOVINA HRVATSKA, a nasuprot tomu treba se to više služiti oznakom HRVATSKA, HRVATSKA VLADA I TOMU SLIČNO. Trba uvijek pisati, govoriti o odnošaju Hrvata, hrvatskog naroda i HRVATSTVO isticati kao faktor međunarodne politike, NEZAVISNE DRŽAVNE ZAJEDNICE. Uopće u nikakvim člancima i govorima neće se ni pominjati državne zajednice, pogotovu ne Jugoslavija.

VI. Treba dobiti svoju posebnost u sportu, treba dobiti ured za tisak, svoj radio, te svakom prigodom pred vanjskim sijetom istupati kao predstavnik HRVATSKE ILI HRVATSKOG NARODA.

VIII. Treba sve ustanove, društva, poduzeća, kulturne zavode i t.d. označiti uvijek kao HRVATSKE I HRVATSKOG NARODA. Isticanje Hrvata uvijek i na svakom mjestu i u svakoj prigodi. Treba isključiti strogo hrvatske književnike od srbskih, hrvatsku literature od srbske, hrvatsku povijest od srbske. UKRATKO: UVIJEK RASTAVLJATI I DIJELITI. Dobro će nam doći i izvjesna nastojanja diobe jezika. Neka se i tu pokuša.

IX. Treba sistematski otkloniti sve riječi, sve nazive i sve oznake, do danas uporabljivane na srbskom načinu, zato treba postaviti i opet uvjesti hrvatske nazive činovništvu. Uputiti treba tisak da se kloni srbskih naziva uopće. Naše novine trebaju donositi vijesti iz hrvatskih krajeva odjelito od vijesti iz drugih krajeva državne zajednice. Sve te vijesti treba pak unašati skupa sa vijestima iz inozemstva…

XII. Treba uvijek isticati, da je stanje ‘SPORAZUMA’ sada prvi stupanj, prvi za postignuće daljnih i viših celji, zato treba uvijek govoriti i spominjati SLOBODNU I NEOVISNU HRVATSKU, SAMOSTALNU HRVATSKU i t.d. Neka se uvijek gvori o hrvatskim interesima, o hrvatskim narodnim pravima, hrvatskoj dužnosti i t.d. Hrvatske narodne mase neka su uvijek budne. Njima treba uvijek spominjati hrvatsko narodno zastupništvo, hrvatske narodne zastupnike, hrvatski sabor i t. d.

XIII. Naše protivnike uvijek oštro napadati, prikazivati ih kao nosioce korupcije oštećavanja narodnih interesa, kao krvnike hrvatskog naroda, kao izdajnike kojima će suditi narodni Sud. Treba omalovažavati njihova djela, njihov tisak, pretćutkivati i rugati mu se, izigravati ih smjehu i porugi.

XIV. Držeći se gornjih upustava mi ćemo izrabiti svaku konjukturu za naše celji. MEĐUDRŽAVNA SITUACIJA IDE NAMA U KORIST. RUŠI SE SISTEM VERSAJA, A JUGOSLAVIJA JE UMJETNA TVOREVINA TOGA SISTEMA. NAŠE ĆE VOĐTVO BALANSIRATI IZMEĐU DEMOKRATIJE I OSOVINE. IMAMO LJUDE I ZA JEDNE I ZA DRUGE. GLAVNO JE: DA SE RUŠI JUGOSLAVIJA. Kod toga nas u veliko pomaže KATOLIČKA CRKVA s jedne strane, i MEĐUNARODNI KOMUNIZAM s druge strane. Treba stoga uzdizati katoličanstvo kao glavnu granu hrvatstva. Na pravoslavnu crkvu kao Bizantinsku kulturu treba navaljivati i isticati, da su specijalne odlike.

XV. Ovih se upstava strogo pridržavati i neka ih pozvani protumače na zgodan način svim pristašama. TREBA IH DRŽATI KAO STROGO POVJERLJIVO I TAJNO. Zato odgovaraju vođi mjesnih organizacija. Upute pak detaljnije dati će svima hrvatski narodni zastupnici.

NAPRIJED SVI ZA SLOBODNU I NEOVISNU HRVATSKU DRŽAVU.
VJERA U BOGA I SELJAČKA SLOGA…”

Dodajmo ovome, da je na zakulisnom, podrivačkom, potpaljivačkom velikohrvatskom nacionalnom pitanju pala i srušena prva i druga neblagodarna Jugoslavija, za kuju je prolivena tolika krv našeg nesrećnog, obespravljenog, obezglavljenog, potlačenog i poniženog srbskog naroda.

S obzirom da je velikohrvatsko narodno vođstvo odmah posle potpisa Sporazuma Cvetković-Maček izdalo tajnu i strogo poverljivu okružnicu i da se originalni dokumenat čuva u Vojnoistorijskom instututu JNA u Beogradu, kao i fotokopija u Institutu za historiju drž. i prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, o kojoj dr Ljubo Boban doslovno kaže:

„Primjerak ove okružnice nalazi se u Arhivu Vojnoistorijskog instituta, pod oznakom 22, ¼ u popisniku 17. Generalštab je ovu okružnicu umnožio i dostavio raznim organima… Ovaj primjerak je u svojoj knjizi Slom stare Jugoslavije, na strani 97-102, objavio prof. F. Čulinović…“ (Vidi: Dr. Ljubo Boban: Sporazum Cvetković-Maček, Institut društvenih nauka – Odeljenje za istorijske nauke – Serija 1 – Monografije, 5. Beograd, 1965, str. 293, 421-424; Dr. Ferdo Čulinović: Slom stare Jugoslavije, Zagreb, 1958, str. 97-102).

(1) Vidi: Dr. Ferdo Čulinović: Slom stare Jugoslavije, Zagreb, 1958, str. 97-102; Dr. Ljubo Boban: Sporazum Cvetković-Maček, Institut društvenih nauka – Odeljenje za istorijske nauke – Serija 1 – Monografije, 5. Beograd, 1965, str. 421-424; Vukašin R. Perović, Enciklopediski Komentar ‘Genosida’ – Prva četnička enciklopedija, Knj. 1, Sv. 1, Minhen, 1964, str.389; Miladin Vujinović, Prvi hrvatski masovni zločin, “Srpski Glasnik”, Prosvetna biblioteka SNO u Australiji, 10 maj 1970, str. 7-11.

Dušan Buković

Podelite:

4 Komentari

  1. Sve u zrno je tačno!
    Ustašijom pored zakulisnih pipaka evrejstva vlada judokatolička eminencija čiji terenski operativni korpus čine jezuiti. Suština jezuitizma je da su sva sredstva dozvoljena, jezuitizam i talmudizma su korenska ideološka braća. U judaizmu takođe kao i kod katolika postoji institut praštanja “greha”, koji očigledno funkcioniše jer se količina zločina umnožava a zločinci doživljavaju duboku starost.
    O dubinskim vezama evrejstva i jezuitizma na: https://communitarian.ru/publikacii/novyy_mirovoy_poryadok_metody/zog_protiv_vatikana_i_vsego_chelovechestva_29032013/

  2. @Žiks Visoki
    Pošto ste zainterosovani za moju napomenu, zato ću je preneti u orginalu, da bi bolje shvatili „o čemu se radi“:

    “Entre 1817 et 1825 cent quarante-cinq loges au moins, martinistes pour la plupart, abritent, en Russie, les reves et les conspirations socialistes des intellectuels, de nombreux officiers et d’une partie de la noblesse imperial qui n’excepte meme pas les princes les plus en vue, tel un Galitzine. ‘Lees illumines de ce genre pullulent a Saint Retersbourg et a Moscou’ ecrit Joseph de Maistre. Mais au temps des repressions, ces Loges changent de peau; ells deviennet l’ ‘Alliance du Salut’ que le Czar Nicolas ler saura bien reduire a son tour mais sans reussir a empecher celle-ci de se transformer a nouveau en societies ou associations plus secretes encore, telle l’Union du Sud et plus particulierement les ‘Slavoniens unis’ issus des loges tres actives de Kiev. Tours ses members etaient de haut grade maconnique.
    Le Catechisme des Slaves expose les buts de cette redoubtable societe:
    ‘Par une alliance federative et un gouvernement republican mais portes prejudice a leur independence respective, unir les huit pays slaves don’t les noms etaient inscrits sur un sceau a huit compartiments: Russie, la Pologne, la Boheme, la Moravie, la Dalmatie, la Hongrie avec la Transylvanie, la Serbie evec la Moldavie et la Valachie.’…” ( Vidi: Pierre Virion, Bientot un govornement mondial? – Une super et contre-eglise, 5 edition, Paris, France, 1967, p. 129).

  3. Eg… Što bi rekao Mark Tven, “Na kokoške se ne puca iz topa, kokoškama se kaže iš!”. Makar kokoške imale i “plan”. Dragi moji, mi smo nepodobni Zapadu – sve ostalo je sitnica.

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here