Titoistička propaganda 1942: Kraljevska vlada odgovorna za Jasenovac!

Podelite:

Jedan dokument Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku Krajinu

Boris Radaković

Istoričar; Memorijalni

muzej na Mrakovici;

Apstrakt: Ovdje objavljujemo jedan dokument Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku Krajinu od 20. decembra 1942. godine. Na osnovu ovog dokumenta saznajemo na koji način su komunisti koristili Jasenovac u svojoj ratnoj propagandi. Takođe, možemo vidjeti da je komunistička propaganda, u slučajevima kao što je ovaj, izjednačavala četnike (Jugoslovenska vojska u Otadžbini) sa ustašama, a Vladu Kraljevine Jugoslavije u Londonu optuživala za saučesništvo u zločinima u Jasenovcu.

Ključne riječi: Jasenovac, propaganda, Propagandni odsjek Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja, Vlada Kraljevine Jugoslavije, četnici, ustaše.

U arhivi Memorijalnog muzeja na Mrakovici, pod signaturom F5/42, čuva se dokument Oblasnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) za Bosansku Krajinu, u obliku obavještenja i instrukcije, pod naslovom „SVIMA PARTIJSKIM JEDINICAMA“. U potpisu na kraju dokumenta piše „Stari“ što je nadimak za Đuru Pucara Starog, sekretara Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku Krajinu. Dokument je napisan na latiničnom pismu, dok ga mi donosimo u ćiriličnom prepisu bez ikakvih intervencija u samom tekstu, i u fotografisanom latiničnom originalu.

Na početku dokumenta saznajemo da je Propagandni odsjek Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja, objavio brošuru o stradanju Srba u logoru smrti Jasenovac, pod naslovom „Jasenovački logor“. Pun naziv brošure glasi „Jasenovački logor – iskazi zatočenika koji su pobjegli iz logora“.1

Na brošuri je rađeno u periodu od 26. do 27. novembra 1942. godine, za vrijeme trajanja 1. zasjedanja AVNOJ-a u Bihaću. U predgovoru brošure, koju je za štampu pripremio Nikica Pavlić,2 pisalo je: „Ovom knjižicom počinjemo objavljivati dokumenta o zvijerstvima fašističkih okupatora i njihovih ustaških i četničkih slugu. U ovoj knjižici objavljujemo zajedničke i pojedinačne iskaze sedmorice zatočenika koji su uspjeli da se bjegstvom na Kozaru partizanima spasu krvavog logora u Jasenovcu“.3

Brošura „Jasenovački logor“ štampana je u 2000 primjeraka, što je za tadašnje uslove bio značajan tiraž, i trebala je da posluži u propagandne svrhe. Štampana nakon velike ustaško-domobransko-nijemačke ofanzive na Kozaru (10. juna – 17. jula 1942.), i nakon što je Jasenovac već postao poznat po svojim strahotama, trebala je da podigne borbeni duh među narodom.

Međutim, kako vidimo iz teksta dokumenta i predgovora brošure, u isti kalup sa ustašama ubačeni su i četnici (Jugoslovenska vojska u Otadžbini) i Vlada Kraljevine Jugoslavije u izbjeglištvu.4 U predgovoru se spominje ispred ustaša „fašistički okupator“, čime se, u neku ruku, ublažuje odgovornost hrvatske države za Jasenovac i sve zločine u njemu, ili se bar nastoji ta odgovornost da podijeli na više strana. U nastavku brošure ta namjera je još očitija: „…kao i svaki pojedini rodoljub treba da smatraju svojom najvećom dužnošću da pomognu u prikupljanju iscrpnih…podataka o zvjerstvima izvršenim nad narodima Jugoslavije od strane fašističkih krvoloka“.5 Sa jedne strane se u prvi plan, kao zločinci ističu strani okupatori „fašisti“ (Nijemci i Italijani) koji jesu činili zločine ali u znatno manjoj mjeri nego vojne i policijske formacije Nezavisne države Hrvatske. Na području Kozare i Potkozarja odgovornost za zločine nad civilima u ogromnom procentu pada baš na te formacijama NDH, a pogotovo na domaće ustaške jedinice iz opština oko Kozare. Sa druge strane, govori se o zvjerstvima „nad narodima Jugoslavije“, čime se relativizuju masovni zločini nad Srbima, Romima i Jevrejima, koji su bili određeni za istrebljenje, odnosno na zločin koji će biti nazvan – genocid.

U samoj brošuri se ne propušta istaći da su u Jasenovcu stradali i Hrvati i muslimani. Međutim, nigdje se ne pravi granica između likvidacije političkih protivnika, među kojima je bio određen broj pripadnika hrvatskog i muslimanskog naroda, i naroda koji su samo zbog svoje nacionalne i vjerske pripadnosti bili određeni za istrebljenje. U brošuri se navodi kako su ustaše posebno mučili Hrvate, pripadnike komunističke partije, što je još jedan dokaz o propagandnoj svrsi brošure. Zato su i primjeru o likvidaciji Srba, zauzeli samo malo više prostora, od primjera likvidacije Hrvata i muslimana, koji su kao politički neistomišljenici završili u Jasenovcu. U jednom dijelu brošure nalazi se i pasus koji potpuno izokreće priču o Jasenovcu ali i činjenice u vezi politike NDH, a u svrhu politike „bratstva i jedinstva“:

Nad takvim bratskim grobnicama naših naroda, na bezbrojnim lješevima, kostima i lomačama nevinih, podignuta je i održava se Pavelićeva krvava ludnica, čiji je pakleni smisao potpuno istrebljenje svih naših naroda za račun tuđinskih porobljivača“.6

Narodne mase, u prvom redu srpske koje su činile ogromnu većinu partizanske vojske, su se, i preko dokumenta koji objavljujemo u ovom radu i preko brošure zbog koje je ovaj dokument i nastao, nastojale indoktrinisati protiv ideoloških neprijatelja Komunističke partije Jugoslavije i protiv prijeratnog sistema. U tu svrhu, u dokumentu koji objavljujemo piše da „četnici liferuju srpsko meso za ustašku klaonicu u Jasenovcu“ i da „sami tjeraju goloruki narod pod ustaške noževe i maljeve“. Komunistička ratna propaganda je četnike u nekim svojim spisima nazivala „srpskim ustašama“. Brošura je pratila liniju komunističkog narativa o zajedničkoj akciji ustaša, četnika i Njemaca, protiv naroda na Kozari i Bosanskoj Krajini.

Istorijska je činjenica da su komunisti vodili borbu za oslobođenje naroda i teritorije kraljevine Jugoslavije, ali su „od prvog dana stavili nacionalno oslobođenje u funkciju socijalne revolucije, ali su strategijom narodnooslobodilačke borbe uspešno kamuflirali svoj osnovni cilj“.7

Ipak, o ustaškim zločinima znalo se i pisalo i prije ofanzive na Kozaru. Na to nam ukazuje jedan domobranski dokument, nastao nakon što su ustaše, domobrani i Nijemci prokrstarili Kozarom.8 „Stožer gorske divizije“ poslao je Ministarstvu hrvatskog domobranstva „Predmet: Komunistički propagandni materijal“ u čijem se uvodu kaže: „Prigodom čišćenja terena u planinama Kozari i Prosari mjeseca srpnja 1941. nađeno je više raznih partizanskih letaka, raspisa, dopisa i drugog propagandističkog materijala, koji su ostavili partizani bježeći ispred naših jedinica….“.

Između ostalog materijala, na spisku su se našli i spisi: „Bijeg iz ustaškog pakla“ i „Zločinstva Pavelićevih ustaša u srezovima Prijedor, Bos. Novi, Dubica, Kostajnica“. Kako vidimo, veoma rano u komunističkoj propagandi, zločini nad Srbima korišćeni su u propagandne svrhe i radi povećanja borbenosti partizanskih jedinica koje su činili, u tom periodu, skoro isključivo Srbi. Sa druge strane, znajući za četničku taktiku čekanja pravog momenta da se digne opšti ustanak, kao i njihove kontakte sa Nijemcima i ustašama u cilju sprečavanja velikih odmazdi nad Srbima, komunisti su koristili ustaške zločine da što više narod pod svojim vođstvom udalje od četnika. Ovo je pogotovo važno, kada se zna, da u početku srpskog ustanka protiv NDH, nije se znalo ko pripada partizanima a ko četnicima, jer su ustanici bili jedinstveni ili sa malim razlikama između sebe.9

Nakon rata i dolaska komunista na vlast, srpske žrtve i sam prostor logora Jasenovac kao da više nisu bili važni, a stiče se utisak i da su smetali u izgradnji ideje „bratstva i jedinstva“. Kako inače objasniti to, što se do 1954. godine, zemljište na kojem se nalazio logor Jasenovac, koristilo kao obradiva površina!?10 Kako objasniti da je spomenik stradalima u Jasenovcu podignut tek 1966. godine, i to „pod pritiskom velikog broja preživjelih logoraša i potomaka žrtava koji su od jula 1946. svake godine u sve većem broju dolazili na slavu hrama u Jasenovcu, kad je služen parastos i vršen pomen žrtvama jasenovačkog logora“!?11

Ova i mnoga druga pitanja u vezi sa srpskim stradanjem u Drugom svjetskom ratu i zloupotrebom istoga u ideološke svrhe, tek treba da prođu sud istoričara. Dokument koji donosimo jedan je od važnih istorijskih izvora koji može pomoći u sagledavanju ovog problema.

TRANSKRIPT DOKUMENTA

OBLASNI KOMITET KPJ

za Bos. Krajinu

SVIMA PARTIJSKIM JEDINICAMA

Dragi drugovi,

Kao prvo izdanje Propagandnog odsjeka Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije izašla je brošura “Jasenovački logor“ koja sadrži prve cjelovite i autentične podatke o tome logoru na osnovi iskaza pobjeglih zatočenika. Ujedno ta brošura sadrži i notu sovjetske vlade o odgovornosti hitlerovskih osvajača i njihovih pomagača za zločine koje su izvršili u okupiranim državama Evrope.

Na prvom zasjedanju, u rezoluciji o svome osnivanju Antifašističko vijeće pozdravilo je tu sovjetsku notu od 14 septembra u kojoj se odaje veliko priznanje našoj narodno-oslobodilačkoj borbi i izjavilo je da će “svestranim prikupljanjem podataka o zločinima okupatora i njegovih pomagača i otkrivanjem zločinaca pomoći Narodno-oslobodilačku vojsku da joj ne umakne ni jedan zločinko i da ni jedna nevina narodna žrtva ne ostane neosvećena.“

Ova brošura o Jasenovačkom logoru jeste prvi dokumenat o zločinima okupatora i njihovih ustaških i četničkih slugu, koji je objavilo Antifašističko vijeće. Značajno je da taj prvi dokumenat obuhvaća najmasovnije i najsvirepije zločine nad našim narodima, da prikazuje najveću Pavelićevu mučionicu i klaonicu i utvrđuje naredbodavce i izvršioce jasenovačkih zločina.

Nesumnjivo je da će ovaj dokumenat pred svim „našim narodima i antifašističkom javnošću čitavog svijeta otkriti najstrašnije stranice patnji i stradanja naših rodoljuba i naših naroda pod krvavom strahovladom okupatora i njegovih plaćenika.

Zadatak je naše Partije u prvom redu da najšire populariše istinu o jasenovačkim zvjerstvima i da, u vezi stime, organizuje svestrano prikupljanje podataka o fašističkim zločinima i zločincima.

U vezi s tim dužne su partijske jedinice:

1/ da pročitaju brošuru o Jasenovcu i, napose, da prouče tekst pomenute sovjetske note kao i predgovor brošuri.

2/ da iskoriste svaki skup, svako sijelo, konferenciju pa i zborove kako bi najšire mase naroda upoznali sa zvjerstima okupatora i njegovih slugu, kako bi naš narod upoznali sa međunarodnim mjerama koje se već sada preduzimaju u cilju da nijedan zločinac ne izbjegne surovoj kazni, kako bi se i kod nas razvila samoinicijativa masa na utvrđivanju i otkrivanju zločina i zločinaca, kako bi naše mase naučile da još više mrze neprijatelja i da nemilosrdno osvećuju nevinu krv istrebljenjem pravih krivaca pa bili oni potstrekači, naredbodavci ili izvršioci. U tu svrhu treba organizovati kolektivno /zajedničko/ čitanje brošure na skupovima i sastancima. U tu svrhu treba sazivati i posebne sastanke i sijela ljudi, žena i omladine.

3/ da se tamo gdje je to moguće organizuje ubacivanje ove brošure u okupirane gradove, u neprijateljsku vojsku kao i prikupljanje podataka o zločinima i zločincima u privremeno okupiranoj oblasti.

4/ da se o smislu uputa datih u predgovoru brošure preko članova Partije i SKOJ-a kao i preko narodnih antifašističkih organizacija /AFŽ, NOSOBIH/ te NOO-a organizuje svestrano prikupljanje podatak o fašističkim zločinima i slanje tih podataka na Propagandni otsjek AVNOJ-a. To sakupljanje treba vršiti na bazi formulara koji su već ranije poslati u tu svrhu.

Skreće vam se pažnja na činjenicu da je manji dio štampanih brošura rasturen na oslobođenoj teritoriji, dok veći dio rastura se na okupiranoj teritoriji. Zato je i potrebno iskoristiti što više raspoložive primjerke.

Važno je objasniti i saučesništvo izbjegličke vlade i u jasenovačkim zločinima ne samo po tome što četnici sarađuju sa ustašama i služe istog gazdu okupatora, nego i po tome što četnici liferuju srpsko meso za ustašku klaonicu u Jasenovcu, što oni svojim izdajama i zločinima omogućavaju okupatoru i ustašama da istrebljuju čitave srezove i što, najzad, i sami tjeraju goloruki narod pod ustaške noževe i maljeve.

SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU!

20 decembra 1942 Za Oblasni komitet KPJ

Za Bos. Krajinu

Stari s. r.

1 Jasenovački logor – iskazi zatočenika koji su pobjegli iz logora, Dokumenti o zločinima okupatora i njihovih ustaških i četničkih pomagača, Reprint izdanje NIP „Glas“, Banja Luka, 1971. (Autor se zahvaljije gospodinu Draganu Davidoviću na njegovoj pomoći u pronalaženju reprint izdanja brošure „Jasenovački logor – iskazi zatočenika koji su pobjegli iz logora“)

2 Nikica Pavlić bio je banjalučki novinar, publicista i prijeratni komunista. U ratu je vodio Partizanski obavještajni biro. Tvorac je prve partizanske zakletve, objavljene u listu „Gerilac“ 7. avgusta 1941. godine. U ljeto te godine nalazio se na području Drvara, gdje je preko Radio Moskve čuo zakletvu sovjetskih partizana. Tekst je prilagodio uslovima i potrebama partizanskih odreda u Bosanskoj Krajini. Tekst prve partizanske zakletve glasi:

Zaklinjem se da iz ruku neću pustiti oružje, sve dok posljednji fašistički okupator ne napusti moju zemlju, sve dok posljednji ustaški gad ne bude iskorijenjen.

Zaklinjem se da ću neprijatelja koji je pomoću domaćih izdajica porobio i opljačkao moju zemlju, klao i ubijao moj narod, žene i djecu, otimao moje žito, moj trud i muku i izgonio me sa mog djedovskog ognjišta – nanositi udarac za udarac, krv za krv, smrt za smrt.

Zaklinjem se da ću se u nemilosrdnoj borbi protiv ustaških razbojnika kaniti i čuvati od svakog samovoljnog nasilja i osvećivanja nad mirnim stanovništvom, ženama i djecom ma koje vjere i narodnosti bili.

Zaklinjem se da ću svugdje i uvijek zastupati misao bratstva i zajedničke borbe Srba, Hrvata i Muslimana za čišćenje moje zemlje od zajedničkog neprijatelja, protiv fašističkih okupatora i domaćih izdajica i plaćenika – bili oni iz srpskih, hrvatskih ili muslimanskih redova.

Zaklinjem se da ću prije umrijeti nego odati sebe i svoje drugove i našu svetu borbu, da ću prije umrijeti nego pljačkom ili samovoljnim nasiljem okaljati zastavu pod kojom se borim.

A ako prekršim ovu svetu zakletvu, ako pokažem slabost, malodušnost, kukavičluk, nedisciplinovanost ili zlonamjernost i izdam interese svoga naroda, neka sramno padnem od ruke svojih drugova.“

Tokom 1942. godine nalazio se na području Kozare, pa je učestvovao i u savjetovanju 55 delegata partijskih organizacija sa Kozare i iz jedinica Drugog krajiškog odreda, na Paležu 21. i 22. septembra 1942. godine. Nikica je stenografisao diskusiju učesnika na ovom savjetovanje, i tako ostavio za istoričare dokument od 41 stranice gusto kucanog teksta. Nakon što je nekoliko ljudi pobjeglo iz logora Jasenovac, Nikica je „sredio njihove utiske“ i pripremio za štampu. Nikica je zabilježio u svoju bilježnicu i smotru Četvrte krajiške udarne divizije u Srpskim Jasenicama (opština Bosanska Krupa) 7. januara 1943. godine, kojoj je prisustvovao i Josip Broz Tito. Sve što je tom prilikom zapisao, objavljeno je nakon njegove smrti, u ljeto 1943. godine u brošuri „Tito Krajišnicima“. Njegov propagandni rad u partizanima i borbu, prekinuo je tifus, Nikica je izmoren teškom bolešću presudio sam sebi. U selu Bubuljušci 7. aprila 1943. pucao je sebi u glavu. Iza sebe ostavio je oproštajno pismo svojoj majci Katarini, u kojem između ostalog piše, da su i njegova braća Stjepan i Dane poginuli u borbi.

3 Odbjegli zatvorenici bili su: Gabrijel Vinter, Dušan Ćulum, Josip Hiršberger, Mirko Unterberger, Anton Dajč i dvojica seljaka čija se imena ne anvode u predgovoru brošure. Međutim, u tekstu se spominju još četvorica seljaka pobjeglih iz Jasenovca: Đorđe Prodanović iz Gornjoselaca, Stojan Arbutina iz Goričke, Simo Kotur iz Koturova (svi iu sela Potkozarja) i Branko Pljevalčić iz opštine Batovska srez Čajniče.

4 I nacisti su optuživali kraljevsku vladu. Sredinom maja 1941. u Srbiji su stvorili posebnu istraživačko-ankentnu komisiju za ispitivanje pozadine 27-martovskog prevrata. Koristili su rad ove komisije u propagandne svrhe, nastojeći da optuže kraljevsku vladu zbog zaključenja ugovora sa SSSR-om. Riječ je o Ugovoru o prijateljstvu i nenapadanju, potpisan 5/6 april 1941. godine.

5 Jasenovački logor-Iskazi zatočenika koji su pobjegli iz logora, Dokumenti o zločinima okupatora i njihovih ustaških i četničkih pomagača, Reprint izdanje NIP „Glas“, Banja Luka, 1971, 4.

6 Jasenovački logor – iskazi zatočenika koji su pobjegli iz logora, Dokumenti o zločinima okupatora i njihovih ustaških i četničkih pomagača, Reprint izdanje NIP „Glas“, Banja Luka, 1971, 50.

7 B. Petranović, Srbija u drugom svetskom ratu 1939-1945, Beograd, 1992, 412.

8 Blagodareći ljubaznošću gospodina Dragana Davidovića, autor je dobio skeniranu verziju ovog dokumenta.

9 Mnogi su partizani iz Bosanske Krajine, tek u prvim mjesecima 1942. godine, skinuli kokarde sa kapa. (vidjeti u: Rade Bašić, „Doktor Mladen“, Prijedor, 1987, 139.

10 D. Ilić, Istorijske pretpostavke nastanka Republike Srpske – Republika Srpska kao srpsko „nikad više“, Republika Srpska u odbrambeno-otadžbinskom ratu, Banja Luka, 2017, 20.

11 Isto, 21.

Podelite:

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here