Čanković: Vizija stabilnog Balkana podrazumijeva sporazum Srba i Bošnjaka

Podelite:

“I Srbima i Bošnjacima potrebna je pomoć, ali ne od Zapada i NATO-a, jer nam oni nameću druge vrijednosti, uskraćuju slobodu, tako da naš ulazak u NATO bio bi put nestanka naših identiteta. Nama je potrebna pomoć one velike sile koja nema namjeru da nam otima prirodna bogatsva, teritorije, slobodu, da nam mijenja identitet”

Zapadne sile već duže vrijeme destabilizuju i destabilizovaće Balkan i kroz procese stvaranja velike Hrvatske i velike Albanije kao i kroz problem koji je vezan za Kipar.

Ovom prilikom najviše ću se posvetiti situaciji vezanoj za dejtonsku BiH i srpsko-bošnjačke odnose koji su jedan od stubova mira na Balkanu.

Za svakog normalnog Srbina i Bošnjaka, Muslimana, bolji je međusobni mir, nego destabilizacija i međusobni rat, koji odgovara samo nekim trećim. Balkan je u Evropi i ima važan geostrateški položaj. Zbog toga i njegovih prirodnih bogatstava za njega su zainteresovane najveće sile svijeta. Da bi stavile pod kontrolu narode i njihove vlasti Zapadne sile na našim prostorima stvaraju okolnosti i ambijent međusobnog sučeljavanja, pa i sukoba naroda na Balkanu, i tako ne dozvoljavaju ostvarivanje ideje „Balkan balkanskim narodima“.

Poznata je licemjerna i zla namjera Engleske da se u Savjetu bezbijednosti UN-a usvoji njihov prijedlog rezolucije o genocidu u Srebrenici. Kada takav prijedlog rezolucije nije usvojen, zbog ruskog veta, oni su nastavili da inspirišu i podržavaju bošnjačke političare da se donese zakon o zabrani negiranja genocida u Srebrenici.

Nastojanje da se Srbima nametne kvalifikacija zločinačkog naroda koji je počinio genocid i na njemu stvorio Republiku Srpsku koju treba ukinuti, znači želju onih „trećih“ da se između Srba i Bošnjaka, Pravoslavlja i Islama, podigne nepremostiva prepreka u postizanju mira. U tom smislu očigledno da i iza deklaracije SDA stoje aktivnosti američke ambasade.

Ona je i protivdejstonska a i za srpski narod je neprihvatljivo da se njegov živi organizam cijepa na način stvaranja vještačkih identiteta, kao što je pokušaj sa bosanskim. Takođe je neprihvatljivo i uvođenje bosanskog jezika u Srpskoj kao i pokušaj stvaranja tzv. bosanske pravoslavne crkve.

Proces nestanka srpskog naroda bio bi olakšan centralizacijom BiH, nestankom Republike Srpske i uvođenjem izbornog sistema glasanja „jedan čovjek jedan glas“, u situaciji kada su Bošnjaci najbrojniji. Zato BiH može da preživi samo vraćanjem na izvorne principe Dejtonskog sporazuma u kome je BiH složena državna zajednica u čijim zajedničkim institucijama postoji ravnopravnost sva tri naroda, Bošnjaka, Srba i Hrvata, dok je Bošnjačko-hrvatska federacija, politički entitet Bošnjaka i Hrvata, a Republika Srpska politički entitet srpskog naroda.

Odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti sva tri naroda u oba entiteta pravno je problematična, izvor je problema i drugih štetnih odluka, a u svojoj suštini razara temelje Aneksa IV Dejtonskog sporazuma. Trojica stranih sudija u Ustavnom sudu BiH su ogroman problem, jer mogu presudno uticati na donošenje i nekih pogubnih odluka čiju realizaciju bi mogli da izvrše EUFOR i NATO, što bi moglo da destabilizuje čitav Balkan.

Da bi se postigao kvalitetan mir i sveopšti napredak na našim prostorima, potrebno je doći do istorijski važnog sporazuma Srba i Bošnjaka, koji bi definisao suštinske interese obe strane i načine njihovog ostvarivanja.

Navešću samo neka razmišljanja koja bi podstakla želju da se uloži trud kako bi se došlo do tog istorijskog sporazuma Srba i Bošnjaka.

Jesu li Srbi i Bošnjaci spremni da prihvate rodoskrnavljenje (incest), pederastiju, pedofiliju i druge nenormalnosti, koje će se, koliko sutra zakonima nametnuti kao normalni? Mi imamo sličan sistem vrijednosti koji se temelji na zdravoj porodici a koja je ugrožena lažnim vrijednostima Zapada. Te zapadne vrijednosti najbolje se mogu obojiti njihovim porukama: „Zavadi pa vladaj“, „Cilj opravdava sredstvo“, „Čovjek je čovjeku vuk“.

I Srbima i Bošnjacima potrebna je pomoć, ali ne od Zapada i NATO-a, jer nam oni nameću druge vrijednosti, uskraćuju slobodu, tako da naš ulazak u NATO bio bi put nestanka naših identiteta. Nama je potrebna pomoć one velike sile koja nema namjeru da nam otima prirodna bogatsva, teritorije, slobodu, da nam mijenja identitet. I upravo takvu pomoć možemo dobiti od Rusije od koje Srbima ne prijeti nikakva opasnost, naprotiv. Bošnjaci takvu pomoć bi mogli dobiti od Turske, a da srpski interes pri tome nije ugrožen, ukoliko Turska uspije da se odupre Zapadu i NATO-u i starim svojim otomanskim ciljevima. Ukoliko se bošnjački političari ne potrude u postizanju istorijskog srpsko-bošnjačkog dogovora, to će značiti da ih Zapad primorava na sukobe i propast na ovim prostorima.

Samo ću spomenuti problem migranata koji mogu biti remetiralčki faktor na našim prostorima, u jednom procesu sve većeg odlaska sposobnog i kvalifikovanog srpskog stanovništva i sve većim dolaskom migranata koji mogu imati radikalne ideologije.

I u ekonomskom smislu, velike sile preko međunarodnih organizacija nameću pravila i zakone koje uništavaju nacionalne privrede i stvaraju najpovoljniji poslovni ambijent za svoje multinacionalne korporacije. Jedan od najgorih primjera za to jeste to što smo natjerani da ukinemo carine, kao sredstvo zaštite nacionalne privrede. A kada dolazi do međusobnog obračuna najmoćnijih, oni posežu za tim sredstvom zaštite. Čak će nemilosrdno i licemjerno ići i dalje preko nametanja ekoloških zakona na svjetskom nivou, čiji glavni cilj nije zaštita prirode, nego uništavanje industrije manje razvijenih država zbog zastarjelih tehnologija, ostvarujući tako za sebe pravi monopol. I zato bi bilo važno obnoviti suverenitet u ekonomskom smislu, zaštititi (uvođenjem carina – reciprocitet) i podstaći domaću proizvodnju.

Oduprijeti se zakonima koji ozakonjuju nakaradnost, oduprijeti se lukavim aktivnostima koje razaraju državu, narod i ekonomiju, ali i oduprijeti se unutrašnjim problemima, zavišću i otimanja tuđeg, najbolje se može tako što bi se odnjegovao dobar i vrijedan čovjek koji će voljeti svoje a poštovati tuđe a koji će razvijati savjest koja predstavlja višesmjerni odnos čovjeka prema drugima, prema društvu ali i prema Bogu. A onda takva savjest utiče na odluke i aktivnosti čovjeka kao pravednika.

Govor Daneta Čankovića, predsjednika SNP – Izbor je naš, na skupu „Vizija stabilnog Balkana“, održanog u Banja Luci, 9. 10. 2019, u organizaciji Udruženja veterana službi bezbijednosti Republike Srpske.

Dane Čanković

Podelite:

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here