Konstitutivnost Srba u FBiH može voditi nestanku imena Republike Srpske

Podelite:
OTVORENO PISMO SNP – IZBOR JE NAŠ M. IVANIĆU POVODOM NJEGOVE IZJAVE O KONSTITUTIVNOSTI SRBA U FBiH
  • Ravnopravnost sva tri naroda i oba entiteta obezbijeđena je u zajedničkim institucijama dejtonske BiH (Predsjedništvo, Parlamentarna skupština BiH, Savjet ministara BiH). U Bošnjačko-hrvatskoj federaciji, ili kako pokušavaju da je preimenuju u Federaciji BiH, (Vašingtonski sporazum, 1994. g. potpisali su predstavnici Bošnjaka i Hrvata, u tome nisu učestvovali Srbi, ni bilo ko drugi. I otuda prvo spomenuti naziv) konstitutivni su Bošnjaci i Hrvati, a u Republici Srpskoj konstitutivni su Srbi
  • Odluka Ustvnog suda BiH o konstitutivnosti sva tri naroda u oba entiteta ruši osnovne principe na kojima se zasniva Aneks IV Dejtonskog sporazuma. Ona je i apsurdna jer se njom pokušava predstaviti da su i Bošnjaci i Hrvati stvorili Srpsku Republiku, a Srbi, Bošnjačko-hrvatsku federaciju        
  • Ako prihvatimo Odluku o konstitutivnosti i tražimo da Srbi u Bošnjačko-hrvatskoj federaciji budu konstitutivni, onda moramo prihvatiti i da su Bošnjaci i Hrvati konstitutivni u Republici Srpskoj. a to može voditi i zločinu protiv mira

Gospodine Ivaniću, srpski članu Predsjedništva BiH,

Povod za otvoreno pismo, koje Vam upućujemo, nalazi se u Vašoj izjavi: „Srbi u nekim federalnim kantonima nisu konstitutivni od 2001. godine. To je nedopustivo i najveće je kršenje ljudskih prava u BiH. Konstitutivnost Srba mora da se obezbijedi.“

Molimo Vas, da Vašu pažnju usmjerite i na sljedeće razmišljanje.

Zapažate da Srbi u federalnim kantonima nisu konstitutivni od 2001. godine, što znači da im je tu konstitutivnost tada dao Ustavni sud BiH svojom Odlukom o konstitutivnosti sva tri naroda u oba entiteta. Do tada Srbi nisu bili konstitutivni u Bošnjačko (Muslimansko)-hrvatskoj federaciji, kao što ni Bošnjaci i Hrvati nisu u Republici Srpskoj, jer je međunarodnim ugovorom, u Aneksu IV Dejtonskog sporazuma (svojevrsni Ustav dejtonske BiH), određeno ko su konstitutivni, ravnopravni, državotvorni narodi i gdje.

Ravnopravnost sva tri naroda i oba entiteta obezbijeđena je u zajedničkim institucijama dejtonske BiH (Predsjedništvo, Parlamentarna skupština BiH, Savjet ministara BiH). U Bošnjačko-hrvatskoj federaciji, ili kako pokušavaju da je preimenuju u Federaciji BiH, (Vašingtonski sporazum, 1994. g. potpisali su predstavnici Bošnjaka i Hrvata, u tome nisu učestvovali Srbi, ni bilo ko drugi. I otuda prvo spomenuti naziv) konstitutivni su Bošnjaci i Hrvati, a u Republici Srpskoj konstitutivni su Srbi.

Podrazumijeva se da svi drugi, mimo konstitutivnih naroda, imaju status nacionalnih manjina, sa svim pravima koja izviru iz tog statusa, što je slučaj i u svim drugim državama Evrope i svijeta.

Ovdje dolazimo, za nekoga, do dileme: šta je starije, ima veću težinu, ili važnije u pravnom i moralnom smislu – Međunarodni ugovor, koji je donio mir na način da je ustrojio, uredio, dejtonsku BiH Aneksom IV, ili Odluka Ustavnog suda BiH.

Odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti sva tri naroda u oba entiteta ruši osnovne principe na kojima se zasniva Aneks IV Dejtonskog sporazuma. Ona je i apsurdna jer se njom pokušava predstaviti da su i Bošnjaci i Hrvati stvorili Srpsku Republiku, a Srbi, Bošnjačko-hrvatsku federaciju.

Ali, ono što je najgore, jeste da potpuna realizacija te odluke vodi u aktivnosti koje mogu proizvesti zločin protiv mira, jer prava koja izviru iz konstitutivnosti ne mogu biti selektivna, već potpuna i sveobuhvatna.

Ako prihvatimo Odluku o konstitutivnosti i tražimo da Srbi u Bošnjačko-hrvatskoj federaciji budu konstitutivni, onda moramo prihvatiti i činjenice da su Bošnjaci i Hrvati konstitutivni u Republici Srpskoj. To omogućuje, svakom Bošnjaku ili Hrvatu, koji živi u Republici Srpskoj, bez obzira na njihovu brojnost, da legitimno postave pitanje njenog naziva, i da kroz jedan proces nestane Republika Srpska.

Da je opasnost realna vidimo u dosadašnjim dešavanjima.

Zbog te Odluke o konstitutivnosti Republika Srpska je morala da izmijeni svoju himnu i grb, a grad Banja Luka i Nevesinje svoje grbove.

Znači, Odluka Ustavnog suda o konstitutivnosti je pravno problematična i izvor je problema i drugih štetnih odluka. Protiv nje bili su sudije predstavnici hrvatskog i srpskog naroda, a donesena je zahvaljujući glasanju trojice stranih sudija i sudija koji su predstavnici  bošnjačkog naroda.

Ustavni sud BiH treba da tumači da li je nešto po Ustavu, a ne da donosi političke odluke koje mogu da ugroze mir, tim prije što u toj zajedničkoj instituciji nema mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa.

Odluke se donose prostom većinom, a presudnu ulogu u tome imaju trojica stranih sudija.

Čak ni odluke Evropskog suda za ljudska prava koje ruše jedan međunarodni ugovor kojeg su potpisale najveće sile svijeta i ugrožavaju mir, ne mogu imati veću snagu od samog tog međunarodnog mirovnog ugovora.

Da li će se srpski političari izboriti za poštovanje izvornog Dejtonskog sporazuma ili prihvatiti odluku Ustavnog suda BiH, koja Republiku Srpsku vodi u proces samoukidanja? Ili možda treća mogućnost – mirno razdruživanje.

Ostaje da se vidi.

Ostaje da se vidi kako će u tom slučaju reagovati srpski narod, jer 34.000 Srba je dalo život da bi se mi mogli radovati Srpskoj Republici. Tu pobjedu su nam oni dali i narod je mora sačuvati, kako bi njihova žrtva imala smisla.

Gospodine Ivaniću, ako u svemu  što radite, podrazumijevajući i navedenu izjavu, postoji dublji smisao, koji ne razumijemo, onda nam praštajte na iskazanoj i nepotrebnoj zabrinutosti za Republiku Srpsku.

S poštovanjem, predsjednik SNP – Izbor je naš,

                                                                    Dane Čanković

sveosrpskoj.com

Podelite:

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here