Mislav Horvat: Festival laži u Srebrenici – najveći rijaliti poslije 2. svjetskog rata

Podelite:

Mujo je rođen u Srebrenici odmah poslije drugog svjetskog rata. Njegov otac je bio ustaša do 1944., a od tada partizan. Tokom života, Mujo se izjašnjavao kao Srbin islamske vjere, neopređeljen, Jugoslaven, Musliman, a od 1992. je Bošnjak, do daljnjeg. Iste godine preko Srbije je pobjegao za Norvešku, gđe i danas živi. Svakog 11. jula je u Srebrenici, ovaj put poveo je i svoju unuku. Na popisu ubijenih Muslimana u Potočarima ponosno joj pokazuje: “Vidiš sine, oči moje, ovđe je i dedino ime.” Ova priča, bolje od bilo kakvih brojki i slova oslikava svu farsu koja se svake godine odigrava u Srebrenici.

Srebrenica je školski primjer propagandnog rata. Mnogi strani eksperti pisali su da je izmišljeni genocid u Srebrenici poslužio Americi i NATO paktu kao izgovor za tzv. humanitarne intervencije po cijelom svijetu. Ratni šef policije u Srebrenici, Hakija Meholjić priznao je pred kamerama da je Alija Izetbegović tražio od njega da žrtvuju nekoliko hiljada civila kako bi SAD i NATO imali povod za agresiju na Srbe. Zapad nije stalo ni do kakvih žrtava, pogotovo ne muslimanskih. Da je Zapadu stalo do muslimana, ne bi u ime Srebrenice ubili stotine hiljada muslimana od Iraka do Libije.

Nikad Zapad nisu zanimale činjenice. Jer da jesu, priznali bi da su Srbi prve žrtve radikalnog islamizma u Evropi. Prve žrtve rata u Bosni bili su Srbi, još 1. marta 1992. je u Sarajevu ubijen srpski svat, a krajem istog mjeseca u selu Sijekovac kod Bosanskog Broda hrvatska vojska je ubila 80 srpskih civila. Rat u Bosni počeo je tako što je Alija Izetbegović na nagovor Amerike odbio već potpisani Kutiljerov plan.

Jedan od osnivača SDA (Alijine stranke) i šef SDA u Srebrenici Ibran Mustafić, iako piše sa anti-srpskih pozicija u svojoj knjizi „Planirani haos“ otkriva pravu pozadinu izmišljenog srebreničkog genocida. Mustafić razotkriva zločine Nasera Orića nad Srbima i Muslimanima i označava Aliju Izetbegovića kao glavnog pokrovitelja kako kaže „Orićeve mafije.“

Divljanje Naserovih bandi po srpskim selima oko Srebrenice trajalo je više od tri godine. HDZ-ov poslanik u hrvatskom saboru, predsjednik “Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra domovinskog rata u BiH” Željko Raguž kaže: „Imate u Podrinju ubijenih preko tri i pol tisuće Srba, a za te zločine se sudi samo Naseru Oriću i još jednom vojniku. “

Niko ne negira da je u Srebrenici bilo streljanja, ali isključivo muškaraca, ratnih zarobljenika. Za sada nisu poznate točne brojke, procjene kažu da je ubijeno od nekoliko stotina do nešto više od 1500 vojnika. Treba imati na umu da iako je streljanje ratnog zarobljenika zločin, niko od 3500 srpskih žrtava koje su Naserovi mudžahedini tri godine ubijali u srpskim selima nije odovoran za ove odmazde u Srebrenici, ali su mnogi od streljanih krivi za pokolje srpskih civila.

Za streljanja Naserovih mudžahedina odgovornost je preuzeo Hrvat Dražen Erdemović, a bosanski sud je osudio i Slovenca Franza Kosa. 10. diverzantski odred koji je izvršio streljanja bio je sastavljen uglavnom od neSrba i agenata stranih službi.

Od 8 000 navodnih srebreničkih žrtava, mnogi od njih su glasali na izborima nakon 1996., mnogi i danas žive po Evropi i Americi. Na tom spisku se nalaze i Muslimani koji su izginuli u međusobnim obračunima, oko 2 000 ih je izginulo u proboju prema Tuzli bježeći iz Srebrenice, a na spisku se nalaze i svi koji su poginuli u ratnim dejstvima ili umrli prirodnom smrću od 1992. do 1995. na tom području. Radi otkrivanja prevare sa brojem ubijenih u Srebrenici, Alexander Dorin je zatvoren u Švicarskoj.

Jasno je da nametanje krivnje Srbima za izmišljeni genocid nema za cilj nikakvo odavanje poštovanja ubijenima ni otkrivanje istine, jer da im je do poštovanja i istine, ne bi manipulirali brojevima, nego je cilj Srbima kao jedinom narodu koji je na Balkanu doživio genocid prišiti žig genocidnosti i kolektivne odgovornosti. Na taj način, izmišljanjem genocida u Srebrenci pokušava se relativizirati Jasenovac i svi genocidi nad Srbima. Srebrenica je tu nevažna, poslužila je samo da se od nje napravio anti-srpski rijaliti program. Kakav genocid nad Muslimanima u vrijeme kada je u Srbiji utočište od rata našlo 250 000 muslimanskih izbjeglica koje su Srbi hranili, a još desetine hiljada su preko Srbije otišli u treće zemlje? Kakav genocid kad su muslimanski vojnici u srpskim bolnicama imali bolji tretman nego srpski?!

Zdrav čovjek ima hiljadu želja, bolestan samo jednu – da uđe u rijaliti. Taman kad su završili Parovi, počeo je rijaliti u Srebrenici. Najveća laž u Evropi nakon drugog svjetskog rata. Nepostojeći genocid izmišljen pred očima cijelog svijeta, satelitima, novinarima, stranim vojnicima. Rijaliti se održava već 22 godine. U zadnje vrijeme suradnja između Srba i Muslimana po tom pitanju je na zavidnom nivou. Oni su nama poslali Macu Diskreciju, mi njima Sašu Jankovića. Počastovan, Janković je izjavio da bi u Srebrenici trebalo biti svaki dan.

Anita Mitić, jedna od nakaza iz soroševskih autošovinističkih organizacija, još je juče žurno krenula u Srebrenicu, da se pokloniti streljanim Naserovim mudžahedinima. To je kao da Amerikanci odaju počast ubijenim teroristima koji su izvršili napad na Twinse 11.09. ili da obilaze sa cvijećem mjesto gđe je likvidiran Osama Bin Laden. Da se Anita Mitić kojim slučajem našla u Srebrenici 1994. bila bi silovana i zaklana od strane istih tih kojima se danas klanja.

Milomir Marić je uradio bar jednu dobru stvar u životu, sklonio je sa ulice dvadeset ludaka na godinu dana. Apeliram zato na nadležne u Srebrenici nek ozbiljno razmisle o prijedlogu Saše Jankovića da srebrenički rijaliti traje svaki dan, pa da svu autošovinističku, drugosrbijansku, anti-srpsku gamad pošaljemo tamo.

Dok čekamo službeno otvorenje srebreničkog rijalitija i festivala laži preporučujem tekst jedne od najinteligentnijih mladih intelektualki u Srbiji, Jelena Jelisavcic:

Vidovdan,

Podelite:

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here