Nik Vujičić – motivacioni govornik ili misionar nazarenske protestantske crkve?

Podelite:

Čuveni motivacioni govornik Nik Vujičić, prije nekoliko dana nastupio je u Banja Luci u Sportskom centru „Borik“ i održao govor. Njegov govor širio je i virus sekte, tako da je izazvao zbunjenost, pa čak i iznenađenje i dilemu kod mnogih građana Banja Luke.

Iz tih razloga smo zamolili sveštenika Banjalučke eparhije, dr Zorana Pajkanovića da iznese svoje viđenje i osvrt na nastup gospodina Nika Vujičića.

Na molbu SNP- Izbor je naš uslijedio je tekst sveštenika, na čemu mu se zahvaljujemo a tekst prenosimo u cjelini.

Nik Vujičić – motivacioni govornik ili misionar nazarenske protestantske crkve?

Pišući o ličnom utisku u vezi sa posjetom Nika Vujičića jasno mi je da ću kod mnogih poštovaoca njegovog lika i djela izazvati neodobravanje, kao i najžusrtiju kritiku.

Na dan svete Petke Paraskeve, kada su mnoge majke postile zavjetni post, pričestile se u našim crkvama, slavskim hljebom i koljivom obilježile zavjetnu slavu, u gradu Banja Luci, u dvorani „Borik“, gostovao je čuveni, u cijelom svijetu priznati motivacioni govornik Nik Vujičić, čovjek koji shodno svojim protestantskim vjerovanjima ne priznaje ni slavu, ni ikone, ni Krst Časni, ni Presvetu Bogorodicu, a kamo li svetu našu mati Petku Paraskevu. Da, na dan sv. Petke, da li slučajno ili ne, došao je da nas nauči kako se životna motivacija crpi iz Biblije, ali na svoj protestantski način. Kada god bi Nik u svojevrsnoj propovjedi pomenuo ime Isusovo, ime Božije, na moje iznenađenje, pronosio se gromoglasan aplauz. Da li je naš narod toliko blagočestiv da pri pomenu imena Božijeg odmah i snažno zaplješće rukama? Kao sveštenik mnoge propovjedi sam odslušao, mnoge i izgovorio, ali shodno pravoslavnim običajima nikada, ni jedan vjernik nije aplaudirao. To jednostavno nije svojstveno pravoslavnom vjerniku. Kada se govori o Bogu nema trijumfalizma, tada se samo srce razgrijeva. Međutim, vrlo brzo postalo mi je jasno da se na skupu nalaze predstavnici i članovi svih protestantskih zajednica, koji su organizovali taj događaj. U svojstvu organizatora se navode: Evanđeoski biblijski institut iz Mostara, Evanđeoska crkva Čapljina, Baptistička crkva „Kiros“ Sarajevo,  „Kršćanska zajednica svih naroda“ Sarajevo, edukativni centar „Ihtus“, humanitarna organizacija „Most“, protestantska evanđeoska crkva „Hleb Života“ Prijedor i dr. Svi zajedno oni djeluju na našim prostorima učeći kako trebamo da vjerujemo u Boga, ne mareći što su njihove hrišćanske zajednice rođene prije svega sto – dvjesta godina, a naša Crkva pravoslavna živi od Hristovog vremena.

Ličnost pomenutog Nika Vujičića je interesantna naročito za naš narod, jer i sâm ističe srpske korijene i posebnu vezu sa Srbijom. S druge strane, riječ je o čovjeku sa urođenim invaliditetom, čovjeku koji nosi samo sebi svojstven životni krst, prema kome svaki razuman i iole human čovjek projavljuje poštovanje, kao i sažaljenje.

O svjetskoj popularnosti Nika Vujičića rečeno je u samoj najavi nastupa. Naime, od 2005.g. preko osam miliona ljudi je uživo čulo njegovu, kako navodi, „jevanđelsku“ (gospel) riječ, a u digitalnoj varijanti preko 730 miliona ljudi. Održao je preko 3.500 govora u 69 država i imao susret sa 18 predsjednika u deset vlada. Ima preko 15 miliona pratilaca na društvenim mrežama. Fascinantno!!! Teško da bi se i najčuveniji političari svijeta mogli pohvaliti istom reputacijom. Nameće se pitanje ko stoji iza njega? Samo lakovjerni mogu vjerovati u neodoljivu harizmu jednog Srbina koji je zadobio srca širom svijeta. Svaki globalni uspjeh strogo je kontrolisan, kao između ostalog u holivudskoj i muzičkoj industriji.

Nastup je podržan direktnim TV prenosom. Na samom početku predavanja poslao je jasnu poruku: „Ako vjeruješ u Boga, onda sve možeš da radiš“. Ta rečenica je odredila smisao cjelovečernjeg govora, što se u drugoj polovini nastupa u potpunosti raskrilo, a na samom kraju i potvrdilo, pošto je od svih prisutnih zahtjevao da ustanu i da se pomole u tipičnom protestantskom duhu. To nije ni čudno, s obzirom da je Nik jasno izjavio da potiče iz nazarenske porodice, koja je u vrijeme komunističke Jugoslavije morala napustiti državu i odseliti u daleku Australiju. Otac mu je bio nazarenski pastor. Vlasti SFRJ nisu držale u milosti nikoga ko bi se protivio armiji i nošenju oružja, pa ni nazarensku zajednicu. Zato su im zabranjivali dejstvo i misionarenje.

Inače, nazareni, kao i Jehovini svjedoci, adventisti, baptisti, evangelisti i dr., ulaze u red protestantskih frakcija, nesvojstvenih pravoslavnom hrišćanstvu. Šarolikost protestantskih crkava dolazi do izražaja tek u 19. i 20. vijeku iako svoju osnovu nalaze u refomatorstvu Martina Lutera iz 1521.god. Te godine, dogodili su se tektonski potresi unutar rimokatoličke crkve, koja se podijelila na dva bloka: rimokatoličku i protestantsku crkvu. Iako smo po shvatanjima života i Boga veoma daleko,  protestantske frakcije, kako ih mi nazivamo sekte, agresivno forsiraju svoje učenje, sa jakom finansijskom podrškom iz svojih centara. Znam mnoštvo naših građana na čijim vratima su se pojavljivali sektaški propovjednici. Njihov pristup je čisto prozelitskog karaktera. Svjedok sam tuge pojedinih srpskih pravoslavnih porodica čija djeca su pristupila raznim protestantskim sektama. Ne dozvoljavaju da im roditelji slave slavu, niti da kome idu na slavu. Ne dozvoljavaju ikonu Krsne slave, niti činjenje krsnog znaka. Takva porodica je razbijena, što najvjerovatnije i jeste cilj velikih centara moći.

Govor Nika Vujičića je bio govor čisto religioznog karaktera, prava protestantska propovjed. On ističe: „Kada svoje raskrhane parčiće stavimo u ruke Božije, kada čitamo Bibliju, kada gledamo na život Isusa Hrista šta je On govorio i ko je On bio … U Bibliji piše, … Biblija kaže ne odustani, Biblija poručuje ja sve mogu u Isusu koji mi moć daje … Čitajte Bibliju! … Pronađite Boga! Razgovarajte s Njim! On je moj prijatelj. On je Kralj svih kraljeva. Ali ja sam Njegov sin. Ja nisam neki beznačajni dječak bez ruku i nogu. Ja sam general u vojsci Gospodnjoj … U  svakodnevnom čitanju Biblije i u molitvi koja transformiše način na koji razmišljate, Bog vam daje vjeru, Bog vam daje smisao života“.

Došao sam do ubjeđenja da Nik Vujičić zaista smatra da je „general u vojsci Hristovoj“, odnosno apostol (poslanik) misije Hristove, što je očigledno poznavaocima Biblije. Naime on navodi ličnu žrtvu, stradanje, trud i borbu u misionarskom radu, isto onako kako je sv. apostol Pavle za sebe govorio u 2. poslanici Korinćanima (11, 24 – 30).

Na kraju su svi prisutni bili ščedro počašćeni njegovom knjigom i Jevanđeljem po Jovanu. Svakako, nije mali trošak! Isto tako, insistirao je da redakcija ispiše adresu veb – sajta na video bimu i da se prikaže na malim ekranima. Kada odete na ponuđeni sajt dobićete pitanje: „Želite li vidjeti kako Bog transformira čovjeka“, uz reklamu svih nabrojanih protestantskih crkva koje su organizovale njegov dolazak. Time postaje jasno ko je Nik i šta on promoviše.

Završetak sabranja je propraćen molitvom. Od svih prisutnih je zatražio da ustanu i da se zajedno pomole. Nije izostavio da u molitvi kaže: „Nauči nas kako da čitamo Bibliju“. To je poenta protestantskih zajednica, da naučimo kako oni čitaju i tumače Bibliju, tj. da se odreknemo Boga u koga vjerujemo, da se odreknemo Svetog Save, Krsne slave, svih svetinja i manastira koja svjedoče o našoj istoriji, da se odreknemo svih moštiju i sv. Vasilija Ostroškog i sv. Serafima Sarovskog i sv. Nektarija Eginskog i svih svetih koje je Bog proslavio čudima i netruležnošću. Kada se toga odreknemo mi više nećemo biti pravoslavni Srbi, nego bezlična masa otrgnutih korijena, skrivajući svoje ime, svoje porijeklo i svoj jezik.

Pravoslavni sveštenik dr Zoran Pajkanović.

Podelite:

14 Komentari

  1. Preterujete. Kakva mi je to vera koju može da pokoleba jedna beseda? Nik Vujičić ne krije da je evangelista i nikog ne laže. Njemu je vera pomogla da sa svojim hendikepom živi i ne bude očajnik koji traži milost. Meni nije “legla” njegova knjiga jer mi je po malo dosadna i “slaba hrana” ali on je mnogim ljudima pomogao, mnoge je svojim govorima podstakao da ne očajavaju, neke odvratio od samoubistva. Šta je tu loše?

    • Kada budes dobro spoznala pravoslavnu veru mozda ce ti biti jasno sta je svestenik hteo da kaze…a mnogo su slabi na sekte deca i ljudi koji ne poznaju svoju veru i ne posecuju hram i ne poste.

      • Ljudi koji se uhvate za reč “sekta” žrtva su jedne od tri pogrešna načina razmišljanja: predrasude, zablude ili javnog mnjenja, zavisno od svog profila. I hrišćanstvo je, kao što znamo, bila “sekta,” a sada je vladajuća institucija. Bela Hamvaš je lepo primetio u Scientia sacri, a bio je vrli hrišćanin u doba komunizma u Mađarskoj, da institucija nema za cilj potragu za Istinom, već samo da instituiše određini standard znanja i delatnosti. Ali ljude plitke pameti ne zanima Istina i Suština. Oni su na nivou telesnog shvatanja života i poistvećuju se ne samo sa telom i umom, već i sa zemljom rođenja. Nema tu duhovnosti, braćo i sestre, da se mi bar ne lažemo, za početak 😉

  2. Da Nik Vujicic je misionar jedne frakcije Baptisticke crkve. Njegovi baba i deda su se doselili u Australiju iz Vojvodine i oni su jos tada bili clanovi te crkve, postoji mnogo ljudi u Australiji koji poznaju tu porodicu i znaju sve o njima. Tako da mi kao Pravoslavnoj Hriscanki iz Australije nikada nije bilo jasno kada vidim da on drzi predavanja po fakultetima ili u velikim halama po Srbiji ili Republici Srpskoj a da ljudi ustvari ne shvataju da on drzi Baptisticku propovjed. Nemam nista licno protiv njega ali mislim da ljudi treba malo vise da se informisu a ne posle kada udju u neke stvari bude kasno zbog njihove lakovjere.

  3. Mogli bi ste malo razlikovati protetantske crkve i zajednice nastale u 19. i 20. veku od protestantskih crkava iz 16. veka – u Srbiji su kao tradicionalne crkve, ne sekte, pored Srpske pravoslavne i Rimokatoličke crkve priznate i Slovačka evangelička (ne evangelistička) crkva augsburške konfesije (luteranska), Mađarska evangelička crkva (luteranska) i Hrišćanska reformatska crkva (kalvinistička). Nije isto i ne može se isto gledati na ove crkve i na one koje su se počele pojavljivati u 19. veku, pretežno u SAD, koje se svrstavaju u evangelističke (ne evangeličke) crkve i zajednice.

  4. Evo čitam da netko piše da je Nazarenska crkva jedna frakcija Baptisticke, sto uopće nije istina, vec je dio Weslijanske crkve. Naglasak je na posvećenju i činiti ljude Isusovim učenicima! Na žalost naši ljudi ne provjeravaju vec pišu svašta po portalima! U protestantskim crkvama je očekivanje da će ljudski život biti promjenjen od Boga, prestanak psovanja, pornografije, preljuba, krađa i drugog! Treba citati Sveto Pismo pa vidjeti da li je Nick Vujicic nešto krivo rekao!

  5. Kako ni jedan komentar ili da je održan protest od naše Pravoslavne crkve da glasno stanu i javno govore o paradi koja traži svoja prava.
    To mene više brine!

    • E moj druže. Čuvaju svoje guzice. To je sve! Kao i vlast što nam je prodala “Državu.” Nemaju ljudi karaktera, a hoće da budu vođe naroda po pitanju vere. Pa kako da im verujemo? Niko se nije oglasio po pitanju Pravde za Davida. Na kraju ih oterali ispred Hrama. A ovde su brzi da reaguju na tzv. sekte. Sve je to sada jedna te ista bagra i u vođstvu “Države” i “Crkve.” Vera je ozbiljna stvar, braćo i sestre, a ne neka šovinistička tvorevina. Nisam za ekumenizam, naprotiv. Treba da se sačuvaju tradicije i baštine, ali neka se samo pogledaju vođe naše “crkvene institucije” u ogledalo s vremena na vreme. Nadam se da će im proraditi hrišćanska savest 🙂

  6. Ima mnogo lupetanja u ovim komentarima,gluposti,trućanja,tradicionalnog srpskog proseravanja izvinite na izrazu ali srbi su talentovani da serendaju o sebi kao nekakvoj uzvišenoj veri ili religiji..
    Kao prvo nazareni ili monehiti nisu od juče prisutni kao vera već postoje u Evropi zadnji 1000 godina..A ovaj gore Nik Vujičić nije nikakav novotarac ili neki post Martin Luterovski propovednik ili pastor jer i pre Martina Lutera monehiti su postojali kao mešavina svih religija sveta.
    Čuveni namastir Mont Segir u Francuskoj je centar nazarenstva i paljen je više puta a kaluđeri monehiti su od strane pape proglašeni nevernicima i progonjeni a blago Mont Segira pljačkano mnogo pre nego se i rodio Martin Luter..
    Dakle u XI i XII veku još pre nego su srbi i osnovali bilo kakvu državu ili versku organizaciju..
    Mnogo pre Stefana Nemanje i Raške države srbalja.
    To malo ko zna a truća ovde kao da poznaje kakva je to vera nazarenska.

  7. Vremenski gledano Nazarenstvo je mnogo starija vera od Svetosavlja,starija čak i od klasičnog Rimokatoličanstva..
    A od Martin Luteranstva da i ne govorim..
    Oni se tretiraju kao protestantska jer su protestvovali pre Martin Luterove reforme a danas verovatno protestuju i protiv njega jer su monehitska verovanja uvek kritička,vanvremenska i univerzalna.
    Prktično u srednjem veku oni su bili uzor Martinu Luteru a ne on njima..
    Dakle avangarda u svim vremenima.

  8. Što bi klasične, zaguljene,beogradske, srbedače rekle **uvek antiprotivni** hehehehehehehehe
    A to domaća bagra ne voli..
    Oni vole blagočasne,pizdojebne porodične mrkonje kao ja što sam,naravno.
    Još kad bi i ona druga strana lepše polovine isto mislila hohohohoho što bi to lep svet bio??=====

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here