Od Georgijeva do Vuka: Ludilo antisrpstva na vrhuncu

Podelite:

Kako je krenulo valja očekivati da DPS donese zakon o zabrani srpskih pjesama, koncerata i bilo kakvih priredbi

Ma koliko se trudio da preispitam sopstvene stavove, pretresem ih iz raznih uglova, uočim njihove mane, obojim dozom samoironije i autocenzure, ne mogu a da ne zaključim da se ludilo antisrpstva u Crnoj Gori bliži vrhuncu i da su u pitanju dani ili nedjelje kada će se ta granica prevazići. U Boga se nadam da će i ovoga puta važiti ona parola da nakon vrhunca stiže smirenje i da će konačno u Crnoj Gori splasnuti ovaj suludi trend porasta ( verbalne i pravne ) agresije prema Srbima i prema svemu onome što Srbe čini Srbima.

Današnja krivična prijava nekog ultranacionalističkog crnogorskog pokreta protiv pjevača Vlada Georgijeva učinila mi se kao predzadnji korak antisrpstva u Crnoj Gori. Tužiti pjevača što je pjevao jednu srpsku pjesmu, nadaleko poznatu i koja se može čuti po čitavom svijetu, je posljednji trzaj montenegrinske opsesije i emotivne nakarade novocrnogorskih ideologa. Kada bilo čije patriotske pjesme počnu bilo kome da smetaju onda nije problem u pjesmi, nego u tom navodnom patriotizmu koji se tobože brani od tuđeg patriotizma. Nije to nikakva novost, jer današnji ultracrnogorci i njihova ideologija utemeljena je na stalnim negacijama, odnosno na negiranju da su Srbi, da srpske pjesme nijesu njihove, da srpska istorija nije njihova, da njihov jezik nije srpski, itd… Sve je načičkano negacijama, a nigdje neke afirmacije i potpuno čiste njihove životne i duhovne aksiome. I kada žele da je definišu moraju prvo da je odrede kao antisrpsku, pa da onda počnu nešto da grade. Ali ovo „anti“ im je kost u grlu, pa im se građevina nekako ljulja i prijeti da se sruči baš u dvorište kuće protiv čijeg se postojanja svim silama bore.

Kako je krenulo valja očekivati da DPS donese zakon o zabrani srpskih pjesama, koncerata i bilo kakvih priredbi. To bi vjerovatno bio onaj vrhunac o kojem sam naprijed govorio, a nakon toga bi valjda došlo do otrežnjenja i saznanja da jedna srpska pjesma, pa ma kakva ona bila, ne može i neće srušiti današnju montenegrinsku ideološku državnu i duhovnu konstrukciju. Međutim, tu konstrukciju srušiće apsurdnost te same konstrukcije i njena neprestana potreba da se održava na negacijama.

Na jednom montenegrinskom portalu osvanuo je članak Vuka Draškovića. Bilo mi je jasno šta tamo piše kada ga je taj portal objavio, ali stvarno nijesam očekivao od jednog odličnog pisca takav intelektualni antiruski pamflet. Naravno, on je kritički okrenut i prema Srbiji, koja sa Rusijom danas održava dobre diplomatske i ostale odnose, od koje Vuk traži da prekine taj mit o ruskoj pomoći i spasu Srba. Uz to se veliča Evropa, bez pardona se prihvata kao pozitivno sve ono što duva sa te strane, dok se u Rusiji glorifikuju opozicioni protesti protiv tamošnje vlasti, nedostatak demokratije u Moskvi i još štošta. Pa, možda je Vuk i u pravu, ali zar i on ne vidi proteste u Parizu i širom evropskih gradova, gdje građani na ulicama traže slobodu od bogataških monopola i bolji život za običan svijet. Ne treba biti nešto pretjerno obaviješten, pa ponešto znati o tome, a čisto sumnjam da to Vuk ne vidi, ali mi je nejasno zašto to preskače.

Nadam se da su Vukov tekst i krivična prijava protiv jedne pjesme zadnji trzaji jednog omamljenog, za crnogorske prilike, političkog džina i da se nakon tih primitivnih apologetika mora pojaviti glas razuma i svijesti da je antisrpstvo strano tijelo u Crnoj Gori i da se na njemu ne može graditi ništa da valja. Barem ne za one kojima mozak još uvijek koliko-toliko funkcioniše i nijesu ga pojeli ovi montenegrinski jurišnici poput pomenutog ultracrnogorskog pokreta i Vuka Draškovića. Žao mi je što pominjem Draškovića, jer njegove knjige i to potonje, kao da se ne slažu sa svojim autorom kada saopštava političke stavove.

Ivan Milošević

IN4S

Podelite:

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here