PROTOJEREJ ANDREJ TKAČOV: Smisao epohe

Podelite:

Organizovana ofanziva – ne radi se čak ni o tome, već o običnom, premda i neobjavljenom, ratu protiv biblijskog čovjeka. Jeste, baš tako. Rat protiv biblijskog čovjeka na svim frontovima. Koliko vidim, to je smisao naše epohe.

Svaki čovjek je slobodan da na svoj način shvati i imenuje vrijeme u kom živi.
Era Vodolije.
Taština nad taštinama.
Zvuk koraka Mošijaha.
„Vijeku moj, zvjeri moja, / Ko se može zagledati u zjenice tvoje…“ I tako dalje.
A za mene je to: rat protiv biblijskog čovjeka. Svaku riječ u ovoj rečenici treba rastumačiti.

Kao prvo, šta je to „biblijski čovjek“? Govoreći najjednostavnijim jezikom, to je onaj o kojem se u staroj dječijoj pjesmici pjevalo:

„Neka uvijek bude sunca,
Neka uvijek bude neba,
Neka uvijek bude mame,
Neka uvijek bude mene.“

Drugim riječima, biblijski čovjek vjeruje u vječni život (neka uvijek bude mene). Ima porodicu (ili teži ka porodici kao nezaobilaznom uslovu normalanog života). On živi na zemlji pod nebom. U jasno i tačno određenim koordinatama. Ne živi u kosmosu, ne živi na drugim planetama. I poželjno je da zemlja ispod njegovih nogu nije nuklearna pustoš i da obližnje jezerce nije zagađeno mazutom iz susjedne fabrike.

Svijet, koji je Bog sazdao i spasio od skrnavljenja varvarskim rukama – to je prvo. Biblijska porodica: tata, mama i djeca – to je drugo. Želja za vječnim životom, otkuda proizilaze: savjest, vjera, opštenje s Bogom, pokajanje i žrtva. To je treća stvar. I to je zapravo najjednostavnije značenje termina „biblijski čovjek“.

Rat se vodi upravo protiv njega. Neki kažu da porodica nije potrebna ili da je treba zamijeniti nečim nezamislivim i sramotnim. Savjest nije potrebna. Sve su to, navodno, refleksije koje nameće socijum. Vjera, Crkva i molitva – sve su to trice, kučine i laž. Sama duša je laž i vječni život nije ništa drugo do bunilo. A sve što postoji jesu nagoni, strasti i bezizlaznost. Sva vreva svijeta potiče od straha od tišine, a sam ovaj strah – od nevjerja i ćorskokaka koji je u tom slučaju neizbježan.

Naposletku, sve što očajnom čovjeku preostaje jeste da zagadi Zemlju: da iskrči šume, da pljuje u bunare, da rastjera divlje životinje i da potruje ribu. Onda će moći samo da sanja o međugalaktičkim prostorima radi čega će morati da popuši neki opijat.

Takva je slika. Dugo je stvaraju i još uvijek nije završena.

Nije dovoljan samo lični grijeh da nas odvuku tamo gdje će sve ovo biti produbljeno. Postoji mnoštvo ličnih slabosti i podlosti pojedinaca. Šta je onda potrebno?

Treba zauzdati plitke potočiće ličnih grijehova i usmjeriti ih u jedinstveno korito. Treba upravljati procesom. Upravo to je planski rat. Jer postoje banditski upadi i mangupski ispadi. I to je strašno, neprijatno i opasno, ali nije rat.

Rat – to je hijerarhijski strukturirana vojska. To je informaciono pokrivanje kampanje. To su manevri za odvlačenje pažnje i lažni udari radi koncentracije snaga na glavnim pravcima. I to je vrlo usklađeno djelovanje, ne radi „plašenja“, već radi „uništavanja“. Upravo takav rat se vodi protiv malog biblijskog čovječuljka koji samo hoće da uvijek bude mame, i koji pritom žmirka gledajući u sunašce.

Organizovani rat vode imperije.

Ne treba misliti da se u ovom slučaju radi o Osmanskoj imperiji ili Austro-ugarskoj monarhiji. Savremeni gorepomenuti rat vode specijalne imperije: na primer, farmaceutska. One mogu i da otruju bilo koga, i da vrše eksperimente na žiteljima trećeg svijeta. A rat protiv njih je još teži nego protiv Osmanske imperije u vrijeme ono.

To su, bez sumnje, medijske imperije. Evo ko ispira mozgove rastvorom hlora milijardama ljudi! Evo ko, poput patuljaka iz Andersenove bajke, baca sitne krhotine demonskih staklića ljudima u oči kako bi izopačili opštu predstavu o svijetu. Tvorci fantazija, sluge sivih eminencija, oni koji ćute o najbitnijim problemima i dižu buku o sitnicama, svi oni čine ogroman i najbolji dio ove zle vojske.

Ima još imperija koje proizvode namirnice koje se ne smiju jesti.

Ima imperija koje trguju organima čovjeka koji je do juče bio živ, a danas je umro. Njihove kolege za to vrijeme još jednog čiku pretvaraju u tetu, ili obrnuto.

Ima imperija koje propagiraju novi moral, odnosno, izvjestan sveopšti koitus, bez obzira na pol i godine, a što je još strašnije, bez griže savjesti. Ima i narko bosova, i vlasnika porno imperija.

O, koliko je mnogo ovih imperija! I sve one djeluju u istom duhu, kao po dogovoru. Naravno, ima tu mjesta i za vojnu komponentu. To je ono kada bombarduju i rasparčavaju zemlje koje se ne slažu sa slikama Bi-Bi-Sija ili Si-En-Ena, sa savjetima MMF-a, ali koje nemaju odgovarajuća sredstva za odbranu. Međutim, to su krajnje mjere. Mnogo je bolje (sigurnije, pouzdanije, neprimjetnije) razvratiti ljude, okovati ih pomoću kreditnog talmudizma, pomutiti im pamet ispraznošću i odvući ih od vjere.

I pojedinac apsolutno nije u stanju da se suprotstavi ovom procesu. Može, vjerujući u bajke za djecu o demokratskim procedurama, da maše transparentima (ako to nije parada homoseksualaca može se desiti da ga ne prikažu na TV-u, jer nije u trendu). Može gomilama žalbi da zaspe raznorazne važne organizacije. Čitav život će mu proći dok ga neko ne čuje, pa kaže: „Nazovite sjutra.“ Može da čini sve što je u moći malog čovjeka. Ali to je isto toliko efikasno kao povik zastavnika „Stani! Jedan-dva,“ upućen vozu koji ubrzava.

Biblijski čovječuljak samo svom biblijskom Bogu može da upućuje žalbe i molbe. Epoha je već odlučila: ili će čovječuljak pristati na sve oblike svakodnevnog satanizma, ili će ga satrti.

Evo zašto želimo da Rusija bude imperija. Ne Kserksova imperija, kao što je pisao V. Solovjov, već Hristova. Ovo želimo zato što niko ne može sam da se bori. Čovjek sam može samo da bježi. Ali kuda? I kako će bjegunac živjeti ako je čovjek odavno odvojen od prirode, ako više ne umije da živi u njoj i da je razumije, ako su mu i šume i planine postali neprijatelji. Naviknut na udoban život, čovjek je postao nesposoban za radikalno bjekstvo koje su činili ljudi poput Svetog Sergija, Svetog Serafima, Simeona Stolpnika…

Prinudno, usljed svojih slabosti, čovjek je talac neprijateljske civilizacije. Talac obrazovanja koje razvraća, a ne uči, televizije, koja otupljuje, a ne informiše itd. Zato je potrebna upravo imperija koja brani vrijednosti biblijskog čovjeka. Velika imperija, jaka imperija koja može samostalno da opstane, koja okuplja mnoge narode, koja svjesno brani biblijski pogled na svijet.

Muslimani će reći: „Slažemo se.“ Jevreji bi, u principu, trebalo da kažu isto to. Mada ne znam šta će reći Jevreji. Takođe, ne mogu da potpišem za sve muslimane. Ni za svoje sunarodnike koji žive od grantova ne mogu da stavim ruku u vatru. Veoma ću posumnjati i u mnoge političare na raznim nivoima. Metastaze su previše uznapredovale.

Ali sama ideja, ako odbacimo „uspavane“ i prodane duše, otupjele i do kraja izopačene, sama ideja je divna. Upravo to je nacionalna ideja Rusije u 21. vijeku!

Da bude samostalna i snažna imperija koja je u stanju i koja želi da brani biblijski pogled na svijet protiv raznovrsnih paklenih izazova koji su ubistveni za običnog čovjeka. Da bude na strani ukusnog hljeba i čistog neba, dječijeg smijeha i imena Božijeg; na strani dostojanstvenog života i mirne smrti u nadi na vaskrsenje. Bez kremacije i krionike, a sa Pričešćem pred smrt.

Pored svih slabosti Rusije i pored svih ograda, lično ne vidim nijednu drugu državu koja bi mogla da odigra ovu ulogu.

in4s.net, pravoslavie.ru
Podelite:

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here