Šta u bošnjačkoj Federaciji BiH slave 25. novembra kad to nije praznik oba ravnopravna i konstitutivna entiteta /REPUBLIKE SRPSKE i Federacije BiH/ od kojih se sastoji Bosna i Hercegovina.

Podelite:

U Sarajevu  organizuju svečanu proslavu povodom 25. novembra i kako to u Federaciji vole da kažu – “Dana državnosti”, iako BiH nema Zakon o državnim praznicima.

Iz Republike Srpske mnogo puta je upozoreno na činjenicu da Ustavom, zakonom ili konsenzusom dva entiteta u postdejtonskom postojanju BiH nije ustanovila nijedan zajednički, pa samim time ni “državni” praznik.

Svake godine kad dođe ovaj datum uvijek se skoro isto ponavlja.

Što se tiče Srba iz Republike Srpske

  1. novembar nije nikakav praznik.

Godinama postavljam isto pitanje – kako slaviti neki datum ukoliko mu se svi narodi u BiH ne raduju podjednako.

BiH ni 24. godine od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma nije usvojila Zakon o državnim praznicima.

  1. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu održano je Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a. U nekadašnjoj SFRJ taj datum obilježavan je kao republički praznik tadašnje Socijalističke Republike BiH.

Ali to je bilo nekada i više neće biti nikada, prvo jer nema više one bivše Jugoslavije, pa samim time nema više ni onakve BiH.

Baš je interesantno kako Bošnjacima i malom broju Hrvata pada na um da 25. novembar slave kao navodni Dan državnosti.

Treba podsjetiti da je ZAVNOBIH-om predsjedavao tadašnji revolucionar Srbin Vojislav Đedo Kecmanović.

Nekad davno vlasti u Sarajevu sjetile su se da na Koševskom brdu /dio novoizgrađenog grada/ jednoj maloj uličici od stotinjak metara dužine daju ime prvog predsjednika ZAVNOBIH-a, istaknutog intelektualca i revolucionara Đede Kecmanovića. U prijeratnoj BiH tadašnje vlasti su mislile da su se na taj način odužile Đedi Kecmanoviću.

Međutim, u toku i poslije rata toj, uostalom kao i svim drugim ulicama u Sarajevu promijenili su i izbrisali sva srpska imena. To se isto desilo i sa pomenutom ulicom i to samo zato što je Kecmanović bio Srbin. Sarajevskim vlastima je i to zasmetalo i ta ulica se više ne zove po prvom predsjedniku ZAVNOBIH-a.

Danas ta ulica nosi ime Nusreta Šišića Dede, jednog od osnivača i ratnog pripadnika zloglasnih muslimanskih paravojnih formacija “Zelene beretke”.

Dakle, preko noći od Srbina Đede /Kecmanovića/ – stiglo se do Bošnjaka Dede /Šišića/.

I ovo je jedan od apsurda i tužnih činjenica današnje Bosne i Hercegovine. Jer ova dva individualca ničim se ne mogu povezati, ne samo što se radi o dvije neuporedive osobe, nego i zato što se Đedo Kecmanović borio za slobodu svih naroda u BiH, a ekstremista i separatista “Dedo” Šišić se borio protiv Srba i isključivo za stvaranje islamske Bosne i Hercegovine.

I pored svega rečenog, naprosto je začuđujuće kako Bošnjaci svim sredstvima nastoje da 25. novembar proglase za tzv. državni praznik.

Time Bošnjaci nastoje da dokažu navodni kontinuitet “tisućljetnjog” postojanja Bosne i Hercegovine. Nema potrebe dalje se upuštati u bilo kakve analize, jer i ovaj apsurd apsurda jasno sve govori.

Ostaje pitanje – šta im je smetao bivši revolucionar Đedo Kecmanović.

Smetao im je samo zato što je bio Srbin, kao što su i ogromna većina delegata na toj sjednici ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu bili Srbi. Opšte poznato je da je i najveći broj Srba bio u formacijama Brozovih partizana.

Da zaključim. 25. novembar nikad neće biti praznik koji će u BiH sa radošću svi slaviti. Kome se slavi neka slavi.

Doduše, moglo bi se postaviti i pitanje, a šta je sa AVNOJ-em. I ovdje se zna odgovor i zna se se šta se sve izdešavalo i kako je rasturena bivša Jugoslavija.

Nema više Socijalističke Federativne Jugoslavije. Nema ni petokrake. Petokrake nema ni na nadgrobnoj ploči Josipa Broza. Nema ništa od “nekada”.

Ostala je BiH i ona može da opstane, ali samo u okvirima Dejtonskog ustava i ovakve teritorijalne, političke i ustavno-pravne organizacije zasnovane na ravnopravnosti tri njena konstitutivna naroda i ostalih, odnosno preostalih stanovnika.

U Republici Srpskoj 25. novembar je običan dan.

U Srpskoj je 21. novembra obilježen republički praznik – Uspostavljanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH /Dejtonski sporazum/.

Taj datum, odnosno datum potpisivanja Dejtonskog sporazuma

u Federaciji BiH nije prazik.

NAPOMENA:

Vojislav Kecmanović Đedo, rođen je 1881. godine u Čitluku kod Prijedora. Gimnaziju je pohađao u Sarajevu, Reljevu i Sremskim Karlovcima. Studirao je medicinu od 1905. do 1911. godine u Pragu gdje je i diplomirao.

Kao ljekar radio je u Tuzli, odakle je za vrijeme Balkanskog rata prešao u Srbiju i učestvovao u njemu kao dobrovoljac. Poslije rata vratio se u Tuzlu, a zatim živio u Sarajevu.

U banjalučkom veleizdajničkom procesu osuđen je na pet godina robije, koju je izdržavao u Banja Luci i Zenici. Od 1918. godine bio je ljekar u Bijeljini. Bio je predsjednik kulturno-prosvetnog društva i čitaonice „Filip Višnjić“ i istaknuti kulturni radnik.

Uključivši se u Narodno-oslobodilačku borbu, prebacio se juna 1943. godine na oslobođenu teritoriju. Iste godine bio je izabran za člana Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije i za predsjednika ZAVNOBiH-a. Od 26. aprila 1945. do novembra 1946. godine bio je predsjednik Prezidijuma Narodne skupštine NR Bosne i Hercegovine.

Umro je 25. marta 1961. godine u Sarajevu.

Slavko JOVIČIĆ SLAVUJ

Podelite:

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here