Zločini katoličkog klera kao podsjetnik biskupima

Podelite:

Zločini katoličkog klera kao podsjetnik biskupima

Izjava banjalučkog biskupa Franje Komarice kojom poredi Banjaluku i Blajburg predstavlja vrhunac licemjerstva, posebno što je izgovorena iz usta jednog visokog vjerskog velikodostojnika u mjestu velikog srpskog stradanja samo nekoliko dana nakon obilježavanja godišnjice ubistva vladike Platona i hiljada nedužnih Srba. Biskup bi trebao bos da hodi od Banjaluke i Dubice do Gradiške i Jasenovca i moli za oprost umjesto što služi pomen zločincima u Blajburgu. Umjesto odgovora, biskupe Franju Komaricu, Vinka Puljića, Juraja Jezerinca, Ante Ivasa, Mile Bogovića i ostale čelnike katoličke crkve i ultra-desničare koji pravdaju i minimiziraju ustaške zločine, treba podsjetiti na samo neke od velikih zločina katoličkog klera počinjenog nad nedužnim srpskim civilima tokom 20-og vijeka.
Zagrebački nadbiskup Alojzija Stepinca imao je važnu ulogu u stvaranju i funkcionisanju zloglasne NDH, te je pružao otvorenu podršku Anti Paveliću i ustaškom pokretu. Aprila 1941. Stepinac je javno izjavio da je NDH „Božijih ruku djelo“, i redovno se do 1945. sastajao sa Pavelićem, Kvaternikom, Artukovićem, te bio jedan od ideologa i pokrovitelja nove vlasti. Umjesto da se od njega ogradi, katolička crkva sada nastoji da Stepinca proglasi blaženim i svetim što je veliki šamar u lice stotinama hiljada nedužnih Srba koji su mučeni i ubijani u stratištima NDH.
Ogromna većina katoličkih biskupa i sveštenika otvoreno ili prećutno podržavala je ustaški pokret, prisilno pokatoličavanje Srba i masovne svirepe zločine kakvi nisu viđeni na ovim prostorima od najezde Huna. U tome je prednjačio Vrhbosanski nadbikup Ivan Šarić, jedan od promotora ustaškog pokreta na prostoru današnje BiH, poznat po veličanstvenom pozdravu i dočeku ustaša „oslobodioca“ u Sarajevu aprila 1941. godine. U crkvenim novinama objavio je svoju pjesmu „Kad sunce sja“ koju je napisao u čast svog poglavnika Ante Pavelića. Šarić je tokom cijelog Drugog svjetskog rata podržavao, opravdavao pa čak učestvovao i u organizovanju velikih zločina nad sarajevskim i drugim nedužnim Srbima u NDH. Bio je blizak saradnik i prijatelj sa ustaškim zapovjednikom u BiH Jurom Francetićem. Uz pomoć Vatikana uspio je krajem aprila 1941. pobjeći iz Sarajeva u Madrid gdje je živio mirno do 1960. godine i nikada nije odgovarao za počinjene zločine. Umjesto zaslužne kazne, zloglasni biskup Šarić dobio je počasti, pa su njegove kosti prenesene u crkvu Svetog Josipa na Marindvoru u Sarajevu.

Banjalučki biskup franjevac fra Jozo Garić nije bio puno bolji od Šarića, ali je bio mudriji i veći diplomata i nije tako zdušno, emotivno i javno učestvovao u promociji ustaškog pokreta i zločina. Fra Garić je uz zloglasnog Viktora Gutića jedan od najodgovornijih za smrt banjalučkog episkopa Platona i većeg broja sveštenika Srpske pravoslavne crkve. Nakon sloma NDH skupa sa svojom braćom ustašama krenuo je na tzv „križni put“ i pobjegao u austrijskih Grac gdje nakon kraće bolesti umire 1946. godine. U zločinima na području Banjaluke između ostalih isticao se i njegov saradnik monsinjor Nikola Bilogrivić.

Cijeli svijet ostao je zapanjen monstruoznošću i sadizmom zloglasnog fra Tomislava Filipovića Majstorovića, poznatog kao fra Sotona. Ovaj fratar i ustaša, koji je bio Pavelićev tjelohranitelj i pripadnik Druge bojne Poglavnikovog tjelesnog zdruga, priznao je ubistvo više od 1 000 srpskih civila. Jedan je od organizatora božićnog pokolja u selima Drakulić, Motike i Šargovac kod Banjaluke gdje je za dan ubijeno više od 2 300 Srba. Fra Sotona je među ustašama prozvan „Slavni“ jer je nožem zaklao više stotina djece u Drakuliću i banjalučkim selima, a „proslavio“ se brzim klenjem te svirepim mučenjem Srba u Jasenovcu. Zbog umješnosti u brzom klanju nožem nazvan je Majstorović, a poznato je da je krvavim rukama nakon klanja držao mise i „pričešćivao“ ustaše da istraju na „križnom putu“..

Klepački župnik Don Ilija Tomas „blagoslovio“ je ustaše prije i nakon pokolja srpske nejači, žena i djece u raspetim Prebilovcima, a mnogi fratri iz zapadne Hercegovine i Dalmacije direktno su učestvovali u organizaciji pokolja i bacanju u jame hercegovačkih Srba, od Šurmanaca i Čavaške jame, do Ržane i Korićke jame. O zločinima ustaša i katoličkog klera tokom 20-og vijeka detaljno je pisao Viktor Novak u kapitalnom djelu „Magnum krimen“.
Da izuzeci potvrđuju pravila potvrđuje Svetozar Ritig, jedini katolički sveštenik koji je tokom NDH javno osudio ustaške zločine, pozivao na razum i pokušao se suprostaviti nasilju i zločinima. Ritig je i prije rata javno osudio Pavelićevo djelovanje, bio je izložen progonu i tokom rata je pobjegao iz NDH i boravio u italijanskoj okupacionoj zoni.

Najveći dio katoličkog klera, biskupa, fratara, jezuita i drugih sveštenika NDH, aktivno je učestvovao u stvaranju i funkcionisanju NDH, i nikada nije odgovarao za svoja zlodjela. Zahvaljujući podršci Vatikana, sa lažnim papirima Crvenog krsta većina je uspjela pobjeći u Španiju, Južnu Ameriku i druge države i nastaviti sa proustaškim djelovanjem, dok su komunisti po dolasku na vlast uglavnom amnestirali većinu katoličkog klera i ustaša. Vatikan je imao važnu ulogu u prisilnom pokatoličavanju i masovnim egzucijama Srba, nikada se nije ogradio od zlodjela svojih sveštenika, pa tako ne treba nimalo biti iznenađen izjavama biskupa Komarice, Puljića i ostalog katoličkog klera koje je oduvijek, otvoreno ili preućutno, podržavalo ustašku politiku i ciljeve na ovim prostorima.
Historia est magister vitae, i zbog toga istoriju kao učiteljicu života trebamo dobro izučiti i iz nje izvući pouke kako nam se uporno ne bi ponavljale greške iz prošlosti.

Nebojša Vukanović

Početna

Podelite:

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here