Prof. dr. Siniša Mišić: Od zemaljskog kneza do kneza Srba

Podelite:

Poslije smrti kneza Vojislava Vojinovića (1363) politička moć je koncentrisana u rukama braće Mrnjavčevića. Car Uroš je 1365. bio primoran da za svog savladara prizna Vukašina sa titulom kralja, Uglješa je postao despot, a Vukašinov najstariji sin Marko mladi kralj.

Na pomolu je bilo formiranje nove dinastije, jer je do ovog vremena bilo jasno da će Uroš ostati bezdjetan. Rođaci Nemanjića su počeli da se okupljaju u rodbinski povezane klanove koji su za careva života nastojali da steknu što bolju poziciju za konačni obračun oko vlasti.

Kralj Vukašin i vlastela okupljena oko njega imali su najveće šanse da ostvare svoj cilj. Vlastela na jugu,Nemanjićki rođaci i Balšići su stali uz Mrnjavčeviće. Kralj Vukašin je naišao na jaku opoziciju kod raške vlastele, koja u početku ovog perioda nema izraženog vođu…

Neđe u to isto vreme (do 1368) župan Nikola Altomanović je zagospodario cijelom oblašću svog strica kneza Vojislava Vojinovića. Lazarevo političko narastanje i pojava župana Nikole svakako nisu naišli na odobravanje kralja Vukašina i despota Uglješe. Samo njihovim slamanjem nova dinastija je zaista mogla da zamijeni staru.

Prema Mavru Orbinu do prvog sukoba raške vlastele, predvođene županom Nikolom i knezom Lazarom, sa kraljem Vukašinom došlo je na Kosovu 1369. godine.  Po njemu, Lazar se u ključnom momentu povukao iz bitke, a Nikola Altomanović se jedva izvukao poražen. Ako poklonimo povjerenje ovom podatku iz njega možemo izvući više zaključaka. Prvo, očigledno da je sporna oblast bilo Kosovo i da je tu rješavano pitanje dominacije.

Vukašin nije uspio da zada odlučujući udarac raškoj vlasteli.U prilog ovom zaključku ide i činjenica da se on 1371. ponovo spremao na pohod protiv Nikole Altomanovića. I na kraju, ovakav Lazarev potez mogao je biti uzrok trajnom neprijateljstvu između njega i župana Nikole Altomanovića.

Katastrofa na Marici 26. sept. 1371. godine odrazila se na sve u srpskom carstvu. Njome je uništena koalicija okupljena oko braće Mrnjavčević, a prihvatanjem turskog vazalstva njihovi nasljednici i braća Dragaš su sebe izbacili iz borbe za vlast nad srpskim zemljama i nasljeđe Nemanjića.

Težište borbe biće prenijeto na raške zemlje. Propast Mrnjavčevića predstavlja važan momenat u Lazarevom posezanju ka vladarskoj moći. On se najviše okoristio smrću kralja Vukašina. Zagospodario je Novim Brdom i time stekao velike prihode, ali i svoju baštinu spojio sa državom.

Tada je zagospodario i jugoistočnim Kosovom sa gradom Ljipljanom i tako sebi pripojio ranije sporne teritorije. Vjerovatno je tada zagospodario i župom Lab koju je dao u državu čelniku Musi (Musići, Mlsići) i njegovim sinovima, svojim sestrićima.

Tek poslije ovih osvajanja država kneza Lazara i njegova baština su postale kompaktna cjelina. U ovoj akciji on je nastupao zajedno sa Vukom Brankovićem kome je pripala Priština. Dakle, 1371. knez Lazar zajedno sa Vukom Brankovićem postaje gospodar Kosova.

Balšići preuzimaju Prizren, a Nikola Altomanović Zvečan. Ovim je završena druga faza u Lazarevom posezanju za vrhovnom vlašću, i otpočela treća, odlučujuća, u kojoj se aktivno borio protiv drugih takmaca u igri prestola…

Prof. dr. Siniša Mišić

Podelite:

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here